Sjećanje me odvelo u djetinjstvo...
Tada sam s nestrpljenjem u subotu, dan prije Cvjetnice, da osvane taj dan. Jer me pokojna baka naučila da se to jutro treba umiti u vodi u kojoj su stavljene latice cvijeća.
I tako bih ja ubrala latice raznog cvijeća, stavila ih u lavor u vodu i umila se. Onda bih dotrčala baki vesela, a ona bi mi odgovorila: "Bravo, draga! Umila si se u cvijeću i sad ćeš mi biti lijepa cijelu godinu do iduće Cvjetne nedjelje!"
Bakina duša već više od deset godina živi u drugoj dimenziji, nadam se da joj je tamo dobro. Ali ja se sjetim nje i njene ljubavi kojom me obilno darivala. Također, u srcu nosim sve ono dobro što mi je, dok je živjela ovozemaljski život, darivala s ljubavlju: naučila me prvim molitvama i pjesmama, zajedno smo bojile jaja za uskrs, igrala se
i odrastala, davala mi savjete o životu i za život. Sve njene riječi još uvijek nosim zapisane u srcu.
Ona i dan danas ima posebno mjesto u mom srcu. Za mene, ona kao da i nije preminula. Njena duša je napustila tijelo, ali je - živa.
Baka Zlata je zaista bila zlatna prema meni i ulijevala u moje mlado srce svu svoju ljubav koju mi je nesebično davala...
Post je objavljen 16.03.2008. u 08:30 sati.