(Nakon što sam napisala nekoliko postova unaprijed, koji su sadržavali pjesme koje sam pisala prije nekoliko godina; sada se vraćam opet i nastojat ću pisati postove prema svom slobodnom vremenu.)
Prošlog ponedjeljka počela sam raditi na radnom mjestu na kojem sam bila radila prije bolovanja i korištenja nekoliko
dana lanjskog godišnjeg odmora.
Bilo je drago radnicima, ujutro su mi se, uz uobičajene želje za dobro jutro, javljali i onom poznatom rečenicom:
"Vratija se Šime!"...
Odmah sam dobila telefonom upute šefa sa ulazne porte za daljnja postupanja i rekao mi je sve u svezi radom na
mom radnom mjestu - izlazna porta. Ukratko mi je opisao stanje kakvo je za vrijeme moje odsutnosti bilo. Bilo je i nekih novosti, u prvom redu organizacijske prirode. Izdiktirao mi je to sve, a sve ostalo postalo je od ponedjeljka
do jučerašnjeg petka - rutina. Jer, svaki put kada je nekakva radna obveza u pitanju, nazove me i kaže mi. A ja se rukovodim onom izrekom: "Što šef kaže i Bog ti je rekao!" i poslušam ga.
Ipak sam na službi. A službenost mi je na prvom mjestu u opisu posla kojeg radim. I toga se pridržavam, jer tako
zahtjeva posao.
Post je objavljen 15.03.2008. u 21:26 sati.