Marketing
What are you waiting for?? Escape to the stars…Feeling so free …Just you and me..Escape to the stars…Chasing a dream All that we need is to believe…Escape to the stars!
...eEej people...pa ewo bilo je vrijeme da i ja napišem post...nema ništa posebno kod mene...u zadnje vrijeme sam sjebana...ništa mi ne ide...sve je nekako glupo...bez ikakvog značenja... Povukla sam se malo u sebe...ovako ne mogu dalje...Pored toliko ljudi s kojima sam super osjećam se tako usamljeno...kao da sam sama na ovoj šugavoj planeti...kao da nema nikog pored mene...nikog ko će mi dati podršku,tko će me pogurati naprijed....svi me samo koče...svaki moj korak naprijed oni me vraćaju nazad.. ko će samnom razgovarati ko će me pokušati utješiti... Kao da prolazim pored nekog ne poznatog...nekih hladnih ljudi....Uz to mi najviše ide ona pjesma ˝Ulicom idu ljudi razni a sve pogledi prazni, nema ljubavi misle da mržnja ih čini snažnim, a ja se borim s emocijama svojim da ne postanem ko oni da na kraju čvrsto stojim˝... Zar na ovom jebenom svijetu nema nijedna osoba koja me razumije???....sa svima sam odlična i super a nema nitko ko me razumije u potpunosti...tko vidi kada sam tužna kada sam sretna...Čini mi se da sam ja ta koja odbija ljude od sebe...da sam ja svima super ali da se ne osjećam tako... Pola mojih prijatelja me ne pozna...Ne zna uopće kakva sam...Jesam toliko komplicirana??? ...možda bi trebala biti obična...lako čitljiva...da me ljudi čitaju kako bih ja rekla ko otvorenu knjigu...Ali to onda nebi bila ja...ja imam osjećaje za druge...al za sebe nemam...jednostavno sve bi napravila za druge...sve bi im dala...al sebi nikad nebi pomogla....i svima bi sve napravila kolko mogu..kad su drugi tužni meni je još gore i pokušavam utješit svom snagom jel se ja onda osjećam bolje...al niko meni ne pomogne...svi misle da ja mogu sama...da sam ja najsretnija cura na svijetu...to što sam ja rođena sa osmjehom na licu ne mora zbačit da mi je sve super...pa znate i sami kak ono ide...zašto niko ne može shvatiti da onaj koji se smije zaprave najviše pati......ja nisam ta koja se vani smijem a kod kuće plečem...nego ja sam naređena da kad sam u blizini nekog da moram pokazati svu dobru volju da bi ostali bili sretni...da se ostali nebi zamarali s tim šta je meni....jer kad neko skonta da sam tužna onda cijelo vrijeme ispituje šta ti je pa Ena šta je bilo i naravno odgovor je uvijek ništa...ja to ne želim...da me svi ispituju....jednostavno mislim da nisam vrijedna da neko razmišlja o meni ...da smišljaju kako će me utješiti...zato sam vani super sretna da bi ostali bili sretni...a kod kuće sam isto hapy dok ne mislim da sam živa...kad na to pomislim sve samo padne u vodu....Najbolje prijateljice mi kažu ostani što jesi jel si ovakva super...ali ja to ne mislim...ja mislim da sam pre glupa da bi nešto napravila...Kao što sam već rekla od toliko ljudi ja se osjećam usamljeno...možda sam ja ta glupa osoba koju niko ne želi upoznavati kako treba...Sad kada sam našla neku osobu koja se osjeća kao ja i koja je okružena sa milijun ljudi više nego ja a isto se osjeća usamljeno...mi smo toliko udalje...i sve opet ispadne glupo...jadno..bez ikakvog smisla!!... Neću vas više zamarat svojim sranjima...bit ću ja ok nakon nekog vremena...život ide dalje...ovako je valjda moralo biti...Hvala vam puno za komentare...i sry ako nekome nisam vratila nadoknadit ću vam to kad mi se javite...jednostavno nisam imala volje za ničim...ljudi uživajte i čujemo se valjda uskoro...pozz
Post je objavljen 14.03.2008. u 12:11 sati.