Marketing
Eh kad se samo sjetim...
Baš sam nešto pričao na forumu Šapice kako smo i koliko šetali kad je pasonja još bio štene...
Prisjetio sam se tih dana...baš nam je bilo fora...
Ah...sjetio sam se kako smo izgrađivali odnos i uzajamno povjerenje...u smislu poziva iz igre, postigao sam to tako da sam satima puštao psa da se igra s pasjim frendovima...kad bi nakon sto sati igre pas samoinicijativno došao do mene ja bi mu se razveselio ko pustinja kiši i onda bih ga poslao nazad u igru sa psećim frendovima...i tako danima...šetnje su nam trajale miljon...4-5 sati prije podne s mojom dragom ženicom i onda popodne sa mnom od 16h pa sve tamo negdje po nekada i do ponoći.
Sve to skupa zajedno je bilo još teže zbog jedne, prema mom skromnom mišljenju, bitne stvari...prvi puta kada sam uspio privući psa iz igre sa psećim frendovima ja sam ga zakopčao na lajnu (ono ne razmišljajući...bilo mi je u glavi samo...aj da si više došao idemo doma). Naravno...moj pas je to shvatio na jedini mogući način...ak ti dođem kad me zoveš idemo doma...i naravno da nije želio dolaziti sve dok mic po mic nismo izgradili to povjerenje između nas...
Pa eto i nekoliko fotografija iz tog vremena...fotografije su statične...jer jedino kada se malo ludo štene moglo uhvatiti u kadar bilo je vrijeme kada odmara ili se hrani...
Kad je malo ludo štene tek došlo u naš dom i skužilo papicu i vodicu...
Čuđenje parketima...
Kad smo malo porasli...u rijetkim trenutcima odmora...
Ti rijetki trenutci odmora uglavnom nisu dugo trajali...mora štene nešto raditi...
I šta možeš kad te ovako pogleda...povodnik u ruke i idemo...akcija...
Post je objavljen 13.03.2008. u 08:38 sati.