Marketing
Linija života...
Razmišljam... Malo za promjenu...
O životu,njegovoj prolaznosti,o nezaustavljivom vremenu...
Zemlju nemožemo zaustaviti,ona se i dalje okreće oko svoje osi, ponavljajući put koji je prešla već tisućama i tisućama puta... Tako i mi ljudi...
Svaki dan idem istim putem svojoj kući,svom domu, putem kojeg već imam u malom prstu... Poznajem svaki kutak ovog najljepšeg mjesta gdje živim...
Nemogu zamislit da za par godina odlazim odavde u neko drugo, nepoznato mjesto... 
Odlazim od svog plavog mora koje me svako jutro čeka da mi zaželi dobar dan,odlazim od maslina koje izgrižene solju prkose vjetru i mirišu na more...
Ne želim nikad zaboravit svoje prijatelje koje znam već, čini se sto godina...
Želim sa svima ostat u kontaktu,jer ih svih volim svim srcem... Ah...
Dakle,počela sam s razmišljanjem o prolaznosti života...
Baš sam nedavno shvatila da me nije strah smrti... Više od ičeg želim proživit ovaj život punim plućima, želim živjeti što duže da pamtim sve lijepe i tužne trenutke koji čine moj život posebnim...
Moja duša je mozaik sastavljen od suza,smijeha,razgovora i zagrljaja...
Obožavam sve stvari koje su mi se dogodile,one koje sam podijelila s drugima i one moje male slatke tajne koje čuvam...
Obožavam i pamtim svaki zagrljaj, svaki pogled pun topline, svaki osmijeh koji su mi uputile drage osobe... Jer drage osobe su te koje čine naš život ispunjenim...
Znam da sam presretna zbog tog jer imam bliske osobe... I veoma sam zahvalna na tome što imam iskrene prijatelje koji su uvijek uz mene...
Već sad sam i prezadovoljna svojim životom i zbog toga me nije strah budućnosti...
Ponekad me uhvati panika,jer se stravično bojim samoće...
Ali svim srcem se nadam da mi se to neće dogodit... da ostanem sama...brrrrr 
Svako malo shvatim da imam sve što mogu poželjet-
imam zdravlje ( neki bi se složili da je to najvažnije),
imam lijepu i skladnu obitelj,imam prijatelji koji mi znače najviše na svijetu, imam krov nad glavom, imam svoju vlastitu sobu, imam priliku da se školujem i postignem nešto u životu...
Također imam i ovaj kompjuter koji mi omogućuje da svoja mišljenja podijelim s drugima...
I volim svoj život... Volim ga iznad svega....
I želim ga zauvijek volit... I oću...
Sa sigurnim korakom i uzdignute glave idem prema budućnosti, s prijateljima kraj sebe, s hrabrosti u srcu i s ljubavlju prema svima...
I dok god imam nekog da me prati i podržava-NIJE ME STRAH!
Rejserk@
Post je objavljen 12.03.2008. u 15:40 sati.