-Gospodine, dijagnoza vašeg oca je nažalost, veoma loša. Ja vam to moram reći. Prije dvije godine imao sam pacijenta jednako teškog, da kažem beznadnog stanja koji se čudom izvukao, ukoliko vjerujete u takvo što. Ja vam ovo govorim u strogom povjerenju jer većina mojih kolega vjeruje isključivo u svemogućnost konvencionalne medicine. Da čuju kako spominjem nazovimo, čudesa, razapeli bi me u kirurškoj sali. Ali čudo se zaista dogodilo. Taj čovjek je prizdravio, i živio je još skoro dvije godine. Supruga dotičnog gospodina kombinirala je ajurvedsku medicinu i homeopatske pripravke poznate zagrebačke homeopatkinje koja je završila ovdje kod nas medicinu, zatim je specijalizirala homeopatiju u Njemačkoj. Pokušajte! To je sve što vam mogu reći.
-Hvala vam profesore. Ja sam očajan. Nedavno mi je umrla majka. Iznenada se razboljela. Umrla je u roku tri mjeseca. Eto, valjda shrvan gubitkom supruge, razbolio se i otac. Bili su vezani. U kratko vrijeme oboje, previše mi je. Jedva izdržavam. Život mi se preokrenuo za čas. Otac je za tri mjeseca trebao primiti nagradu za životno djelo. Moje nade da će se to dogoditi sve su manje. Čak smo zajedno počeli raditi na nekom projektu.
-Ja vas razumijem. Imate li obitelj, mislim, jeste li oženjeni? Oprostite na indiskreciji.
-Ne, nisam. U ovim okolnostima nemoćan sam razmišljati o takvom nečemu. No nikada se ne zna gdje sreća čeka.
Morao bih poći.
Iz unutrašnjosti jakne Matko je izvukao kuvertu sa ispupčenjem i pružio sjedokosom profesoru.
-Mali znak pažnje profesore.
-Zahvaljujem, mada niste trebali. Ja izuzetno cijenim vašeg oca i učinit ću za njega sve što je u mojoj moći. Jednom sam u mlađim danima slušao jedno njegovo predavanje na simpoziju medicinskih biokemičara. Dojmio me se. Osobno ga nisam nikada upoznao ali sam dosta čuo o njemu.
-Zahvaljujem. Do viđenja.
-Do viđenja.
Pozdrave su okrunili sticima ruku. Profesor je ispratio Matka do izlaza iz svoje liječničke sobe.
Matko je s ponešto vraćene nade lako silazio niz stube austrougarske bolničke zgrade na Šalati. Mirisi bolničkih otapala rijedili su se što se više bližio izlaznim vratima.
Sam je štošta čuo o ozdravljenjima alternativnim metodama u što nije vjerovao, a činjenice ozdravljenja su poput sjena mimoilazile njegovu pažnju sve do trenutka kada je njega život nagazio. Još je k tome i sam šef odjela u povjerenju sugerirao da se obrati, do vraga, ne valjda vidovnjacima.
-Posve nepoznato područje, čini se da ima dosta manipulanata i varalica u tom području obzirom da je u graničnom području stvarnoga. Ljudi su skloni vjerovati u čudesa. Valjda im je tako lakše živjeti okrutnu realnost.-mislio je čekajući tramvaj na gornjoj stanici u Draškovićevoj.
***
Tamnoputa vitka djevojka visoko svezanog repa, izuzetnog stasa, kao slalomaš, obilazila je čekače tramvaja na gornoj tramvajskoj stanici u Draškovićevoj i dijelila letke. Vitkim prstima uzimala je po jedan letak fluorescentne boje i doslovce uguravala prolaznicima u ruke. Pri tom je sama reklamirala sadržaj unoseći se u lice svakom tko je prihvatio letak i riječima je potvrđivala njegovu istinitost. Sljedeći na redu bio je Matko čija je ozbiljnost apriori odbijala djelitelje reklama za metode kako doživjeti stotu. Djevojka je prošla barijeru Matkove nedodirljivosti. Bila je iste visine kao on te su im pogledi bili u ravnini. Oči su joj bile sjajne i zavodljive, na što se Matko trgnuo. Sasvim je lako ušla u njegov prostor što se na njezinu letku nazivalo aurom.
-Koja je sila natjerala ovakvu ljepoticu da dijeli glupave letke na tramvaj stanici.-pomislio je.
Nije spuštao pogled prema rukama iz kojih je prešao letak iz jedne u drugu. Oči su se fiksirale u ravnini. Gurnuo je letak u džep, djevojka je pošla dalje. Matko ju je izmjerio straga. Imala je tvrdu kruškoliku stražnjicu, a nešto fine kože provirivalo je između jeftine kratke bluze iz India shopa i traperica niskog struka. Mogla je imati dvadeset godina.
Došao je kući. Stan je bio prazan, nitko ga nije čekao. Možda je i sam predugo ostao s roditeljima za kojima sada pati. Nije se zbog njih zadržao. Često je putovao, a s jednog puta prerano prekinutog slijedilo ga je iznenađenje. Virna se spetljala s kolegom iz Instituta. Ionako ih je držala navika i zajednički prijatelji. Osjećao je olakšanje kad su prekinuli. Oboma je nedostajalo hrabrosti. Morao se dogoditi slučaj.
Otkako je pokupila sitnice iz njegove sobe, nove ženske stvarčice poput češljeva, paketića s ulošcima, komada šminke nije tražio. Prepustio se slučaju više nego ranije. Zapravo, jednim dijelom, bilo ga je baš briga.
Gurnuo je ruku u džep jakne i ključeve zajedno s zgužvanim letkom stavio je na ormarić kraj telefona. Oprao je ruke i presvukao se. Djevojka s tramvajske stanice nije mu izlazila iz glave. Pobrao je letak kad je krenuo na zahod. Sjedeći na školjci čitao je sadržaj. Letak je ponio sa sobom u kuhinju. Uzeo je i prijenosni telefon. Nazvao je broj sa letka. Nije očekivao ženski glas mada se potiho nadao da će možda preko letka sresti djevojku. Možda će je sresti opet na istoj tramvajskoj stanici kada bude išao u posjetu ocu.
-Ajurvedski centar, izvolite, rekao mu je ženski glas iz slušalice.
-Dobar dan, htio bih znati nešto više o metodama liječenja koje reklamirate.
-Kako ste saznali za nas?
-Danas sam prolazio Draškovićevom. Jedna djevojka je dijelila letke na tramvaj stanici, i jedan je udijelila meni. Ja sam išao iz posjete ocu koji je teško bolestan i leži na Šalati. Vidio sam na letku da piše da imate 100% rezultate izlječenja za neke grupacije bolesti. Moram priznati da mi nevjerojatno zvuči taj podatak.
-Ako ste prolazili između deset i dvanaest, onda sam vam ja udijelila letak.
-Vi ste crna, visoka s repom.
-Da, ja sam.
-Baš sam se pitao što je natjeralo takvu krasoticu da dijeli letke na ulici.
-Na drugoj godini sam ekologije. Ovo mi je honoraran posao. Zarađujem džeparac.
Mogu vas spojiti s mojim gazdom ako vas zanima ajurvedska medicina. Dosta ljudi dolazi svaki dan. Mnogima je pomogao.
-Sad kad ste rekli „gazda“ nekako se poljuljalo moje ionako labavo mišljenje o medicini sa uličnih letaka, što ne znači da vas ne bih rado sreo.
-Želite li da vas spojim s mojim šefom, ili kako hoćete da ga zovem.
-Može, uz obećanje da ću opet s vama razgovarati.
Premda ga nije vidio osjetio je djevojčin osmjeh.
U pauzi čekanja spajanja telefonskog poziva slušao je indijsku glazbu.
S druge strane javio se bas namćorastog prizvuka. Matko je dvojio da li da započne razgovor.
-Dobar dan, imam bolesnog oca. Jedan liječnički autoritet mi je preporučio da pokušam s alternativnim metodama. Slučajno sam idući iz bolnice naišao na letak vaše, da kažem ordinacije. Do sada nikada nisam kontaktirao ni skim tko ima veze sa nečim što se zove alternativna medicina. Čuo sam dosta o tome. Nisam pridavao pozornost. Valjda zato što su se problemi sa zdravljem ukućana događali nekom drugom.
-Moram vam reći ako ne vjerujete, a iz ovoga što ste meni rekli, više ne vjerujete nego što vjerujete, nemojte niti pokušavati. Očekuje se potpuna predanost vjerovanju.
Matko je pomislio da li se ta predanost odnosi i na djeliteljicu današnjih letaka.
Zahvalio se na ljubaznosti i očigledno on nije taj koji bi u potpunosti vjerovao „guruu“ iz telefona.
Ponovo je nazvao broj sa letka.
Post je objavljen 12.03.2008. u 14:17 sati.