Ima li dana koje treba prešutjeti, zaboraviti, one čije biste posljedice najradije resetirali, kao što možete na kompjutoru sa dva klicka izreći: "puj, pike ne važi!", ne ostavljajući vidljiva traga o djelovanju koje se zbilo mimo kontrole, spontano i razuzdano, što nas inače veseli.
Htijući jedno, učinio sam drugo i toga se sramim.Splet okolnosti bio bi opravdanje kad bih se kome imao pravdati. Dosta je reći da sam izazvao suze koje nisu trebale poteči i to u trenutku očekivanog ushita, veselja i pravog radovanja kod osobe navikloj na mrgođenje kao osnovnu sastavnicu života, osobi koja mi je vjerovala.
Koliko je takvih ispraznih dana koje bi trebalo izbrisati iz kalendara, čije sistematiziranje prijeti kaosom,s tabelama učinkovitosti i oskudnim indeksima što čine staze do ruba očajanja.
Kapitulacija upravljanja ljudskim resursima u kolektivu s jednim jedinim, odnedavno suvišnim pojedincem.
Neki bi rekli: prolupao.
Post je objavljen 09.03.2008. u 23:22 sati.