Istinska Ljubav ne pozna
Vezanost,
O drugome Ovisnost
Nit' se kad pretvara
U svoju Suprotnost
Stoga je Glupost
Ustvrditi
Kako je Osjećaj ružan
Kada je Tužan
Neko, ko je Zaljubljen
Samo zato, jer navodno nije
Zauzvrat Voljen
A taj i ne zna da je
Usred, od Istine, Bijega
Da ispunja Lažima
Prohtjeve svog vlastitog Ega
I nikako, konačno
Da sa sobom jednom raščisti
Kako njih dvoje uopće nisu isti
Još pri tom ne uspjeva
Pravo "Ja" da spozna
Spasenje da dozna
Krivog Ega da se odrekne
Da porekne
S Njim nadalje
Da će se poistovjetiti
Jer Ego će mu
U Strahu priprijetiti
Krvavo da će mu se osvetiti
Te, da će mu zadati još više Boli
Ako ne nastavi ponizno da Mu se moli
Pa ti, ako imaš Hrabrosti
Bujrum... Izvoli
Traži i nađi Osobu
Koja će povremeno da te voli
Al' Istinsku Ljubav
Jer, Ljubav nije Začin
Na taj način
Nikada spoznati nećeš
Mislit ćeš da si Je našao
I u Zabludi, tako, umrijet ćeš
Samo zato jer nisi
Istraj'o do Kraja
Zadovoljivši se sitnim
Komadićima Raja
Ljubav nabrzaka
Nakratko
I na Trenutak
Pa onda Juriš u Povlačenje
U svoj bijedni, tamni Kutak
Odakle sve kriviš i gdje bježiš
Bijesno režiš
Na Čitav Svijet oko sebe
Koji je, eto, bezrazložno
Samo protiv tebe
I što tu nikog nema da te razumije
Pronađi Svjetlosti u sebi
Ona će da te umije
Svojim toplim Zrakama
Lice ti, napola sneno
Pa da se Jednom osjetiš i ti
Sretno, Blaženo i Savršeno
Te, da tvoje Sopstveno Biće
Bude najveće moguće
Životno Otkriće
Pa, neka bude Sretan i Kraj ove Priče
Post je objavljen 08.03.2008. u 14:25 sati.