...ništa jučer nisam napravio.
samo sam bezveze putovao u drugu županiju da bi me u banci odbili za kredit jer radim u firmi koja ima manje od 10 zaposlenika.
nazvao sam tipa čiji sam broj našao u oglasima koji navodno sređuje kredite, koji me je pokušao navući sa još jednim tipom u neku blago rečeno sumnjivu foru sa kreditom kod kojeg se diže kredit preko osiguranja koje on ne sređuje direktno preko banke nego preko neke njegove poznanice i sto drugih sranja...a usto on ne radi s takvim malim iznosima nego je zvao svog ortaka koji mi je uz ostalo pokušao izračunati ratu kredita iz njemačkih maraka u dinare (malo postariji gospodin, koji je bankrotirao tijekom privatizacije pa se sad povlači po svijetu sređujući kredite još bankrotiranijima od sebe)
da bi dobio onoliko koliko mi treba, trebam dignuti gotovo duplu sumu, jer novce pojedu depozit, osiguranje i njegov dio koji mu isplaćujem na ruke kad budemo išli po novce, bez ikakve potvrde...kad sam frajera pitao za prezime, samo je promrljao nešto i okrenuo se i otišao, sa ucjenjivačkom izjavom "ako ne digneš kod nas kredu, nećeš nigdje dalje..."
ne pada mi na pamet
pitao staru da mi bude jamac.
što je odbila i pitala me da li sam normalan i što će mi pare.
kad sam rekao da mi treba kao sigurnost za budući život, za stan koji bi trebali cura i ja uzeti, hladno me odjebala i počela mi pominjati neke stvari apsolutno nevezane za to sve...ribanje, tipično majčinski da malo promislim što ja radim...mogla je samo reći da nije kreditno sposobna.
posvađao se sa curom jer je izgleda shvatila da baš i ne mogu se financijski brinuti za nju i malenu. iako je to znala od samog početka
najvjerojatnije ću odustati od svega. i zajedničkog života i svega. vratiti se doma, u svoj mali provincijski gradić, ići sa posla doma i čekati...ne znam što.
Relax.
It´s just a faze.
You´ll grow out of it...
Post je objavljen 07.03.2008. u 07:01 sati.