Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dragonstone

Marketing

Kia strikes again

Hm... *miče prst debeo sloj prašine i paučine koja se nakupila na blogu od kad je zadnji put tu bila*...
Ne bi mi škodilo da si dam malo više truda oko ovoga, huh?
Anyways, osjećam se odgovornom da napišem novi post.
Uglavnom jer je prošlo toliko vremena i bila sam na to prisiljena od strana osoba koje sad neću navesti, ali znaju one tko su. ;)
Ugl, nisam dugo pisala jer sam bila zauzeta (čitaj: lijena kao krme).
Ali nije da sam bila baš besposlena.
Naime, danas ću se dotaknuti teme koja vam vjerojatno već na uši ide van, ali i ja hoću izraziti svoje mišljenje o tome.
Svaka od ovih vijesti počela je nedužnim ispijanjem kave u kafiću gdje kratimo vrijeme kada nam se ne da biti na faxu.
Zavalim se u udobne crvene fotelje, srknem iz šalice, otvorim novine i prva stvar koju vidim:

#Dvije klinke se bacile s balkona.. ne, shit.. sa zvonika.... Tako je, sa zvonika. Zašto? Nitko ne zna.

Prođe neko vrijeme... Sjedim u kafiću, otvorim novine.

#Objesio se klinac. Nitko ne zna zašto.

Kafić, srk kave, novine.

#Utopila se djevojka.

Kafić, kava... ne moram ovo više ponavljati, shvatili ste bit, jel da?

#Zapalio se klinac. Zašto? ...HAH! Dobra fora! naravno da ne znaju.

K, k, n...

#Ubila se klinka. Zašto... AHA!!! BRAKETHROUGH!! Jer je bila depresivna jer se onaj mali zapalio...

I tako sjedim ja i srčem svoju kafu... i razmišljam koji im je jarac svima bio da se odjednom poubijaju...
Prva pomisao: Depresija... teška... i vjerojetno opaka doza čistog kukavičluka.
''Ajme! Svijet je okrutan! A ništa... Odo' se ja ubit'!''

Naravno, to je riješenje! Ostavila te cura. Pa da. Bila je zadnja na svijetu. Najbolje da se ubiješ.
Imaš loše ocjene u školi. To je također ogroman i nepremostiv problem, jer, naime, ne postoje popravni rokovi i slične bajke.
Pukao ti je nokat? O MOJ BOŽE!!! Ubit se odmah! Nemaš šta čekat, odmah vješaj omču i skači s prozora...

...

Primjećujete li koliku količinu sarkazma moram upotrijebiti kako bih dokazala da su bili u krivu?
Stara me isto danas šokirala kad smo potegnuli tu temu.
Pitala me jesam li ja u pubertetu bila depresivna.
Rekla sam da jesam, ponekad, kada stvari nisu išle kako sam planirala.
Ali svi prođu kroz tu fazu. Nisi normalan tinejdžer, ako bar jednom u 2 mjeseca ne budeš depresivan.
Ali opet... Zar je ZBILJA NUŽNO da se ubiješ?
Da dobro, to je ono, što bi Ameri nazvali ''The easy way out''.
Zar zbilja ljudi toliko nemaju muda, da pokušaju riješiti problem, nego se odlučuju na samoubojstvo?
...
Čitala sam također po novinama da se djeca u dobi od 13 do negdje 18-19 godina ubijaju uglavnom zbog nesretne ljubavi...
MOLIM?!
13-godišnjaci se ubijaju zbog NESRETNE LJUBAVI???
Mislim, pozdrav svima u toj dobi koji će možda pročitati taj post, nemojte se uvrijediti, ali kako možeš s 13 godina uopće imati ikakvog pojma o nesretnoj ljubavi?
Nesretna ljubav je, po meni, kad muž tuče ženu, a ona je previše zaljubljena u gada, da bi ga ostavila.
Nesretna ljubav je kad saznaš da ti žena ima ljubavnika.
Nesretna ljubav je kad ti muž ode od doma na motoru u dućan, a za sat vremena te zovu da dođeš identificirati tijelo.

TO je, dragi moji, nesretna ljubav.

A ovo što se svi uzduž i poprijeko, ostavljaju i prekidaju. Hej, to je život.
Tako svijet danas funkcionira...
Probaš puno pari cipela, dok ne nađeš one koje ti odgovaraju i onda ih kupiš, i ako su kvalitetne, možeš ih nositi čitav život.
(Ok, možda budućeg supruga ili suprugu ne možeš baš uspoređivati s cipelama, ali toga sam se jedinog uspijela sjetiti.)

Umjesto da odmah smatraš da je smak svijeta ako te dečko ili cura ostavi, bilo bi bolje da jednostavno promijeniš način shvaćanja stvari.
Smatrajte to, recimo, znakom da niste bili jedno za drugo i da je ovo prilika da nađeš nekog boljeg.

Evo vam još jedan savijet, kao varijacija na temu, a da je vezan uz ovaj post.
Evo što je moja mama meni od negdje 10. godine, ponovila negdje trilijun puta:

Ništa nije konačno, osim smrti. Zato, neka ti to uvijek bude zadnja opcija.


Da, istina, bila je dosadna kao da-ne-kažem-sad-šta dok mi je to tupila, ali sad, kada sam malo zrelija i ipak vidim stvari sa malo racionalnijeg gledišta, shvaćam da je bila apsolutno u pravu.
Izvucite i vi nešto iz toga.

Post je objavljen 06.03.2008. u 23:08 sati.