Gle', šta se zgodi
Kad se, u Proljeće
Mlad Pupoljak probudi
Prije n'o što stigne svoje
Opojne Mirise da ponudi
On otvori Zorom, svoj Cvijet
Da spozna Ga Sunce i Svijet
K'o kakav dragocjen
Što blista, Pehar
Latice Bijele
Il' Roza Boje, Ga krase
Nadasve
I čine Behar
Kao u nizu biserni Đerdan
Jedan
Prirode Ukras
Što mami Oči
I Čula, da osjete Slast
I neće proći nakratko zatim
A već će na Njega past'
Pčela, što zuje
I to glasno, da se jasno čuje
Minimalno, cijeli jedan Roj
Nektar Njegov, k'o da im poručuje
Sa ovoga Izvora, kol'ko želiš
Slobodno toči, loči i poj'
Ispijaj do Kraja, vadi
Opijaj se, uživaj, sladi
Otimaj, kradi, što ti Srce želi, radi
Samo, kad sve to pozavršiš
Morat' ćeš Utrobu Cvijeta da oprašiš
I dostojanstveno da se oprostiš
Baš k'o što od Njega
Vjerne mu Latice
Pa ti onda prati svoje Matice
Dok Behar
Nosit' će Vjetar
Onaj sa Planine
U Nebeske Visine
Izgledat će kao da pada promrzlo Inje
Il', pak, Snježne Pahuljice
Na sneno i mileno, k Nebu, uzdignuto Lice
Te Lutalice
Sve dok su u Zraku i dok se njišu
I na Koncu, padnu na Tlo
Oponašajući Beharnu Kišu
Za Svjedoke, Romantike
A ne za Primitivce
Za, ovog Čuda Prirode, Očevice
Behar
To su, na Cvijetu i u Zraku
Proljetne mu Latice
Post je objavljen 05.03.2008. u 23:49 sati.