Vec dugo mislim o recenici velikog Borgesa kad rece : " Biti ili ne biti s tobom , to je mjera mojega vremena"., moram priznati sve do danas nisam ju razumio.
Sada nakon dugotrajnog ucenja i strpljivog rada u naznakama pojavljuju mi se fragmenti odgovora u obliku suvislih pitanja samom sebi.
Ako je vrijeme nemjerljivo sto je u njemu radio Borges ? Zasto li je u tu prostranu sobu dodao jos jednog suigraca, teoriju kvanta. Nije li obicna gradanska fizika bila dovoljna? Pustimo to.
U ovom slucaju trudim se ostati citatelj promatrac.
U ovu pricu vrijeme je uvesti NJU bez koje svako daljnje ucenje nema svrhe. Kad je ONA tu ted vrijeme i mjere dobijaju smisao pa tako i prividnu formu koja je neprepoznatljiva promatracu koji ju mjenja vec samim svojim promatranjem i ono nesto postaje obicna stjena u kamenjaru razbacanih ljubavi. ONA se pojavljuje kao slucajni i jedini promatrac te kao takva postaje NjEGOV kreator u citavoj zavrzlami zvanoj ljudski zivot.
ON progovara da je skucen, ogranicen i da je jos neko vrijeme tu samo zahvaljujuci lepezi mogucnosti koja vijuga pred NJIM. Mogucnosti da ga bas ONA stvori . Cudna sumnja u njeno postojanje cini ga vidljivim drugim promatracima koji ga svojim pogledima prektreiraju i cine mu lik treperavim i maglovitim.To NJOJ otezava posao . NJEGA bez NJE nema, ne ogleda se ni u jednom ogledalu pa ni u razbijenom ogledalu sjecanja, ne cuje se zubor sa izvora razloga. Pitam se, duboko u noc.
Da li je moguce ukloniti visak promatraca dok nas isti ostvaruju ovakvim kakvi jesmo ?
Znalo mi se dogoditi da uklonim promatraca koji me dozivljavao onakvog kakvog ja sebe nisam htio. Odlika je to moga svetog skorpijskog znaka pod nebom. Sukobljavaju se tako dva promatraca dok jedan drugoga ostvaruje i pri tome probijaju zidove samih sebe, kao nadzvucni avion zvucni zid. Paradoks vremena. Moguce je da je u tome sukobu ispleten razlog.
Ako si umrla kao kupac setajuci Genevom , sretna da to nisi ti, tko li te samo gledao takvu i zasto . Prgrst poklona uoblicenih u mirisna pamcenja.
No hajmo natrag smislu.
Razlog i smisao zivota covjekova je u ostvarenju samoga sebe. Prelaz je to iz moguceg u cistu energiju ali energija moze biti i graditelj i razarac. Ljubav je energija.
Najbolje je jos za zdrave pameti izbjeci duge sjene i neprospavane noci te spoznati moc intuicije. Tko poznaje intuiciju taj ne ceka.Cekanje unistava ideju u zacetku . Intuicija je tu da nas navodi na pravu stazu. Utabanu provjerenim hodom.
Rjesenje je nauciti pricekati neko vrijeme po cijenu da nikada ne docekas ako vjerujes da vjera kreira stvarnost, ona izoblici sliku i ponovo ju pretvori u valove oceana nikome potrebne sem kamenim obalama i pjeskovitu zalu. Vjera u nesto trazi vremena za vjerovanje.
Biti ili ne biti s tobom pitanje je mojega vremena !
Imamo li mi clanovi svjesne zajednice jednaku mogucnost pronicljivosti ? Imamo li svi jednake intuitivne potrebe ? Mislim da nemamo .
Uvjeren sam da se sluziti intuicijom u svrhu vlastitog ostvarenja moze samo dugotrajnim ucenjem. Za to je potrebna stanovita skola. Zato dolazi do neporazuma. Mi jedni druge ne vidimo i precesto se mimoilazimo u paralelnim svjetovima.
Da li to ljubav stvara narode, nacije , ljudski rod ili to nema veze . Nije bitna. Nebitna. Jel to nasu stvarnost stvorila energija ljubavi? Ako nije sto je onda ? Energija mrznje sigurno nije jer iz nje se ne rada sjeme zivota. To nas ne uce u skolama nizih razreda, Potrebna je nova skola. Neka nasa . Skola razloga a ne razreda.
Nalazim se u nekoliko navrata razliven po stolu. Kao fleka crvenog vina na kariranom stoljnjaku. Dezintegriran pretvaram se u paru te padam kao kisa u tvoju sobu bez krova zalijevajuci tvoj najdrazi cvijet koji cvjeta samo jednu noc i to je bas ta.
ONA je trenutno izgubljena i prati modu.
Sad vise nema nikakvog razloga da ne razumijem Borgesa. Rekao je tocno ono sto je i napisao.
Post je objavljen 04.03.2008. u 19:47 sati.