Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/majabaka

Marketing

vrijeme leti

Evo opet proljeće, a nekako s proljeća u ovo doba lani više sam pisala , a više se valjda i o čemu imalo pisati. A sada ostane mi tek da dnevnik pišem, a i to bi manje više bilo isto.ustajem između 9 i podne, liježem između ponoći i jutra , a između uglavnom kompjutor , nešto tv, a ponekad i nešto skuham ili kuću pometem. Belle i Đuke nema, a nema ni mača žuće. Razbježali se ko rakova djeca. Žućonesto lani još za Božić ( 2007) Đuka u veljaći 2007, a Bella u prosincu -pred N. godinu. nedostaje mi, ali prihvatam. Netko ju je ukrao , ružno je to od njega, tko god da jeste, ali nadam se da taj netko voli pse i da je Bell bolje nego kod mene. Doduše nevjerujem da ima bolje uvjete stanovanja , nema zasigurno svoju sobu ni svoju fotelju, nema ni boljue ishranu, jer kod mene je jela šta je htjela,ali možda ima bolje društvo. Voljela je moja bella da ja šetam s njome i nebi se od mene micala ako sam s njom išla. I kad ja uđem u dućan bella čeka pred vratima. Ali ja nisam baš voljela etati s njom. Pa pusti ju danas samu, pusti sutra i ode moja bella. A nestala je iz našeg dvorišta, jedne sunčane nedelje .Oko podne sam ju pustila van, a oko 13.30 siđem po nju. Ona na fičuk dođe veselo mašući repićem m vuše guzom jer repić je u biksera odrezan, i ja velim bella ajmo kući. A ona samo veselo poskoći , viknu av av i veselo otrča u dvorište. Ja mislim pa dobro, lijep je dan pa nek bude još malo vani, ali kako ona ode tako ju više nisam vidjela. Tražila sam danima i po ulicama i preko radija , ali moje belle nema. Žao mi je i nedostaje mi , ali eto ne plaćem. Previše sam ja toga izgubila da bi još plakala. Činilo mi se da ju ne šetam dovoljno, no evo za ovo dve mjeseca od kad ona ode i od kada ja više zaista ne šetam, počele me kosti boljeti. I na rukama i na nogama i kičma i vidim sad -valja šetati svaki dan. Pa pokušati ću, ako ništa drugo ono radi toga da se noću lakše sama u krevetu okrenem. Nekada me bol probudi . I evo danas am bila u šetnji, A gdje ja mogu šetati nego po groblju. Em je blizu, em tišina , em mi drage osobe tamo. I tako sad ću završiti ručak , pa tv, a da mi se barem da da i popodne bar kroz naselje prošetam i tako svaki dan po tri puta nadam pa bi me opet kao pred dvije godine kostobolja prestala. Ili ću morati nabaviti novog psa ma kako mi bilo teško, više su doprinosili mome zdravlju nego ja sama. A pisati ću i blog, no više kao dnevnik pa da dogodine znam šta je ove godine bilo. Ako za mene dogodine bude. Lani smo u ovo doba Ivana i ja išle eno u Savus i Lotos, Ivana bila dobro, dobro i izgledala, a sada je već 4 mjeseca tamo.Razbolila sa nekako napopreko , oslabila, izgubila vid, ošla u dom i ošla i sv. Lovri. Bila sam i do nje danas, malo "poprićala" s njom , prisjetila se i ljepših dana, ali ne žalim se ni sada.Samo da me ne bole ove kosti, no sve to u rok starosti idem

Post je objavljen 02.03.2008. u 13:05 sati.