Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/ramot

Marketing

Nova mora moči češ otkritit tek kada stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu...

Vrijeme da i ja nešto napišem..Post je poprilično dugačak,ali ima dva djela..povezana,ali morate pročitati cjeli da bi shvatili,pa eto bilo bi mi drago da ga pročitate..
Inaće ne čitam one lance sreće,ali jedan sam pročitala ''o ženama..'',koji me zaista impresirao,mogla bi reči i potaknuo..

Ja nisam feministica,i ne preferiram toliko žene,ma koliko god da vrijede,nekakva hijerarhija u odnosa žene i muškarca mora postojati.Muškarac treba biti onaj *jači,iako autoritet i poštovanje moraju biti obostrani,ali žena se uz muškarca mora osjećati sigurno,bila to emotivna ili materijalna sigurnost,žena to mora osjećati,a muškarac pronaći načina da joj to omogući tj.priušti..ne praznim obečanjima,rječima hvale..več djelima,a to može samo dovoljno odrastao muškarac..Tip muškarca kakvog ja želim..inaće što se tiće odnosa *muškarca i žene..* vrlo sam konzervativna.Ali smatram da u vrijeme kada se to više poštovalo,ta muško-ženska hijerarhija brakovi,veze,i svi tipovi odnosa su puno više trajali,nego u današnje vrijeme,kada žena želi ''spasiti svijet'',raditi i prehraniti cjelu obitelj,zbog sputavanja i nepovjerenja u žensku snagu,žena se izdiže i želi dokazati da to može,postaje egocentrik,muškarci gube samopouzdanje,ego im se smanjuje..i naravno sve to utjeće na odnos..žena sve to može,ako živi sama,ako nema obitelj,nije u vezi,ili samoohrana majka..ali ne i žena koja sve to posjeduje,nemože si dopustiti nekakvo dokazivanje..

O tome sam baš danas razmišljala pa sam htjela podjeliti s vama.Ali nije to zapravo ono o čemu želim pisati..
Nisam ograničena niti zatvorena osoba,i o svojim problemima razgovaram s mnogim osobama,nije me sramota priznati neke stvari..rado govorim o svojim iskustvima,onima koji se nalaze u sl.situacijama..

Tako ču i o ovome..

...

''..predstava završena,zadovoljni gledatelji tetra naše veze,pozdravljaju nas pljeskom i osmjehom,kako podrugljivim,tako zadovoljnim,daju nam snage za dalje,za nove predstave,u izvedbi sa drugim glumcima..naši prijatelji oštri kritičari,rječima osude,i oštrim kriterijem,potkopali su svaki čin te predstave..ali bilu su u pravu,radnja je zapravo bila intrigantna,no glumci su bili krivi..i nakraju su dobili to što su zaslužili..''

..tko si ti?..hmm..
..ma znam da sam te negdje več vidjela,znam,ali nemogu te prepoznati...
..ma daj nisi to ti..!?..od bjesa u tvojim očima nevidim tko je..nije li to ironično..više te nemogu ni prepozati..
..a znam da nemožeš ni ti mene..

..nisu ovo moje jadikovke,u kojim želim da me se žali..ne,ovo je samo još jedno iskustvo,ne bilo kakvo,daleko od toga..

Radi se o skoro 365 dana
ljubavi,laži,nepovjerenja,prevara,davanja,uzimanja,pružanja,uskračivanja,bliskosti,razdvojenosti...sreće i tuge..boli i patnje..
O da,voljela sam ga Bog zna da mi je bio sve,i svijet i ja smo se vrtjeli oko njega..sve bi dala za njega i za njegovu ljubav,nije to bila još jedna nesretno zaljubljena drama,mi smo se zaista voljeli..Samo što je on mene volimo na svoj način,pomalo sebičan,neshvatljiv,katkad nemoguć,ali znam da me volio..nije me cjenio,niti dovoljno poštovao,nije bio spreman za mene,a ja sam bila prespremna za njega,znao je reči prave riječi u pravom trenutku,ali ne u šutjeti u trenucima kada je to bilo prijeko potrebno,tada je gotovo uvjek izgovarao krive riječi..Varao me,na što sam ja bila prividno sljepa,ali nikad glupa,znala sam zašto šutim..Lagao me,na onaj muški način,koji če negdje možda i proći,ali ne i kod mene..Materijalnim stvarima je pokušavao iskupiti svoje greške,izvlačio se na njih..isprikama zalječiti rane...U najpotrebnijim trenutcima bio je tu,radio je sve što treba,i sve što ne treba...toliko me puta učinio sretnom,zbog njega sam bila najsretnija,ali i najnesretnija..bio je dobar ljubavnik,dobar prijatelj..Odgovor na pitanje ''zašto sam ga voljela..?, znala bi samo njemu odgovoriti..Ovo su činjenice..dapače,nisam ni ja bila svetica,ali nikad nisam bila ni kurva...da sam padala na automobile,novce i ostale meterijalne stvari,mi bi još trajali..ali ne,padala sam na emocije,na osjećaj sigurnosti,osjećaj poštovanja,šutnju u pravom trenutku,bahatost,darežljivost,zrelost,iskrenost,i dovoljno dobre laži..teško je naći sve u jednom muškarcu..Prekidali smo jako često,možda čak i prečesto,ali kad sam bila s njim,bila sam samo s njim i 100% posto njegova..Često sam gubila samopuzdanje,ali postojao je netko tko mi ga je vračao,ne rječima hvale,več rječima podrške,ponekim djelima,zato ga još uvjek i imam..ali to je jedna sasvim druga priča,možda je jednom i ispričam...
Sada je sve gotovo..ljubav je nestala,patnja je prestala,bol više ne boli..različitih emocija još uvjek ima,još se žar nije ugasila..ali još uvjek nisam otplivala dovoljno daleko da upoznam nova mora,i izgubim obalu iz vida..
Ali hoću na dobrom sam putu,ustrajno i hrabro..plivam...
...
....


Post je objavljen 02.03.2008. u 02:08 sati.