Razmišljajući o današnjem evanđelju,
pade mi na pamet jedan događaj s pljuvačkom.
Makar nema veze sa slijepcem.
Jednom me netko zamolio, netko s drugog kraja kugle zemaljske –
da kad dođem u Split – da pljunem u more umjesto njega.
Nisam pitala šta mu to znači. Al ako njemu to nešto znači – zašto ne.
Ne, nisam praznovjerna.
Želim samo ispuniti obećanje.
I tako jedno večer uputim se s prijateljicom niz rivu pa se sjetim obećanja.
Dođem blizu barkica i zapitam se šta li će pomislit okolni penzioneri kad vide curu kako pljuje u more.
Pa dobro da ih ne sablaznim… samo sam to učinila na blaži način: ispustivši pljuvačku u vodu…
Pa možda ta pljuvačka i dođe tamo na drugi kraj kugle zemaljske…
Prijateljica se smije i čudi u isto vrijeme ne znajuć zašto to radim.
Misli da sam 'pošandrcala', šta li?...
…
U našoj kulturi pljuvanje naokolo je nekultura.
E, al moram vam spomenut ulogu pljuvačke u obredu krštenja kod pravoslavaca. - U jednom trenutku svećenik pljune iza sebe čine želi na simblički način – otjerati sotonu i zle duhove…
Zanimljiva je ta simbolika.
Pa drugi put kad vidiš nekog da ne kulturno pljune…
možda bi bilo dobro da se sjetiš:
Isusu je važna i pljuvačka…
A kamoli ne čovjek kao ti…
Post je objavljen 02.03.2008. u 10:01 sati.