Marketing
MALO O OVOM BLOGU... (u ovom 100.om postu)
Pomislite li, ko i neki moji učenici,
''kako vam se da pisat onoliko na blogu – kad nema komentara!''
To je stoga što svrha ovog bloga nije kao i svrha većine blogova – raspravljanje o nečem...
Čemu još jedan blog za rasprave? A komu se raspravlja lako će naći stranicu za rasprave.
Možete mi navoditi razloge za rasprave, ali ono što sigurno znam jest – da nemam ni vrimena a (mislim) ni dara za rasprave. I hvala Bogu da je tako. Nekad napišem pišem post misleći samo na jednu osobu i dosta mi je da znam da je ta osoba to pročitala, pa idem dalje.
S komentarom ili bez.
Pa onda pišem post za drugu osobu i znam da je pročitala, pa idem dalje… Pa za treću… pa za prvu i treću… pa za… neke druge pojedince, a u isto vrijeme za sve one koji se prepoznaju. Možda pronađu štagod za sebe.
I to je dovoljno.
A ako pišem i samo radi jedne osobe – vrijedi.
...
A sad ću se vratiti malo na onu poruku ''iz potoka''… što sam je prekjučer dobila…
Zaustavljam se na naslovu poruke:
NEMOJMO GUBITI VJERU U ČOVJEKA!
nekada splitsko makarski nadbiskup FRANE FRANIĆ:
Str. 24.
23. Ali, mi se svećenici danas osjetimo više puta osamljeni u našem naviještanju riječi Božje i našem dijeljenju Božje ljubavi i pravde, kao što se je osjetio prorok Izaija, kad je uskliknuo:
''Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno?'' (Iz 53,1).
Ljudi danas osobito u gradovima, kao da često prolaze mimo nas i kao da ne trebaju ni nas ni ljubavi ni pravde Božje, koje mi naviještamo i dijelimo.
Učini nam se koji put da ljudi žele uspostaviti čitav jedan poredak, u kojem će zaboraviti, da bog, njegov zakon i njegova ljubav uopće postoje.
Braćo i sestre! Nemojmo gubiti vjeru i nadu u čovjeka!
Čovjek nije samo ono što pojede i popije i što stavi u svoj džep.
Čovjek neodoljivo teži i za višim osobnim i društvenim idealima,
teži za ostvarenjem svoje duhovne veličine u spoznaji i ostvarenju istine, pravde, dobrote i ljepote, i ona je kadar za te ideale žrtvovati i svoj materijalni život.
Gledajmo u čovjeku ne samo ono što ne valja,
nego budimo optimisti, pa gledajmo u čovjeku i njegove dobre strane, njegove težnje prema neizmjernosti.
Mi se nadamo da će čovjeka te njegove težnje dovesti do spoznaje,
da je izvor i cilj svih tih težnja BOG.
Taj će proces u današnjem društvu biti možda vrlo težak, a možda i spor, al će biti neminovan.
O tome smo uvjereni, iako će do toga vremena pravi vjernici morati mnogo pretrpjeti, morati se s Kristom i na križ dati raspeti, ako bude potrebno.
Kada se sami ispovijedamo ili kada druge ispovijedamo,
imajmo tu pozitivnu viziju čovjeka pred sobom.
...
Post je objavljen 29.02.2008. u 14:59 sati.