Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Rođendanske čestitke djevojčici









Čestitka br. 1

Draga moja princezo!
Navršila si četiri godine i tvoja mama je najsretnija mama na svijetu. Imati tebe za kćerku je najdivnija stvar koja mi se dogodila. Ti si najdivnija djevojčica i uopće ne znam kako sam mogla živjeti bez tebe.
Od trenutka kada sam te prvi puta pogledala i zaželjela ti dobrodošlicu na ovaj svijet, ti si moj centar i svu bol sam odmah zaboravila.
Ništa na svijetu mi nije teško napraviti za tebe, sve one teške stvari koje nosi odgoj odlaze u drugi plan pred tvojim pogledom, zagrljajem i osmjehom. Dijete je najveći smisao života, ispunjenje i nastavak moje ljubavi koju ti dalje širiš. Zahvalna sam dragom Bogu što mi je podario tako divno i zdravo dijete. Uvijek ću te štititi i biti uz tebe.
Obožava te tvoja mama (po horoskopu)


Čestitka br. 2

Drago moje čudovište!
Tvojim dolaskom život mi se okrenuo naglavačke. Od poroda koji je bio brutalno bolan (ne razumijem tu amneziju koju majke obično zadobiju nakon nekog vremena) i čije slike su mi jednako žive, do patnje sa dojenjem, grčevima, strahom i brigom, nespavanjem...
Živci su mi se opako stanjili, tvoji ispadi bijesa su me skoro dotukli, četverogodišnja borba sa neurodermitisom me izluđivala.
Odnos sa tvojim tatom je tražio novu strategiju, pala sam u zamku savršene mame kojoj nikad ništa ne bi trebalo biti teško napraviti za svoje dijete.
Zanemarila sam svoje potrebe i povremeno osjećala kako me polagano, ali sigurno cijediš... moju snagu, moje godine...
Nadam se da je to sve imalo smisla, jer sam se znala osjećati kao pčela radilica koja je na kraju preumorna da išta osjeća, a kamoli da razmišlja što me sve još čeka s tobom i kako ćemo nas dvije zajedno u budućnosti.
Voli te tvoja iscijeđena mama


Čestitka br. 3

Draga moja djevojčice!

Tvojim rođenjem život mi se promijenio. Mojom odlukom, što mi je davalo snage. Porod je bio najstrašnija i najdivnija stvar istovremeno. Ali sam s vremenom shvatila da su osjećaji vezani uz tebe jako drastični i da zahtijevaju jednu generalku. I premda si nas odvojila od usmjerenosti samo na nas, zahvaljujući tebi kao maloj razdvajačici i poveznici, prisilila si nesvjesno tatu i mene da ponovno preradimo i produbimo svoju vezu. Zbog tebe smo se još bolje upoznali. I nakon nerazumijevanja, ponovo još više zavoljeli. Kad bolje razmislim, tvojim dolaskom mnogi odnosi u familiji i sa prijateljima su se iskristalizirali. Valjda je to tako, sa djecom nema puno glume.
Zbog tebe je tvoja mama otkrila svoju divlju stranu, svoje zanemarivane osjećaje. Zbog tebe danas živim život punim plućima.
I zahvaljujem Bogu (i još nekim okolnostima o kojima ću ti sve ispričati kada dođe vrijeme za to), što te imam.
Ali najviše zahvaljujem tebi na svemu što si mi oduzela i stostruko vratila.
Ne znam što će život donijeti i znam da neću moći uvijek biti uz tebe, ali ti želim ugraditi svoju ljubav i povjerenje da jednoga dana znaš i sama sigurno i sretno koračati kroz život, kada mene više ne bude u blizini.

Sretan ti rođendan moja velika djevojčice.
Mama te voli baš takvu kakva jesi

Post je objavljen 29.02.2008. u 13:22 sati.