ti mater
5 mjeseci odsutstva a nis novoga.
osim kaj sam 5 debelih mjeseci pametniji.
i sad sam web dizajner uz sve diplome koje imam.
i krenuo sam na jednu vrlo kreativnu psihogrupu s vrlo zanimljivim ljudima.
i napokon sam sredio odnose s (pred)postavljenim(zanimljiva asocijacija na njega), barem nekako izgledaju fixirani u jednoj cvrstoj i sigurnoj tocki i nisu vise onako bezlicno nedefinirani i neizvjesni. a sve to jer sam shvatio koliko je vazno biti svoj onda kada se cini da to svojstvo sebe trebas ostaviti iza i krenuti sa "mi", krenuti u nesto novo cega se mozda i bojis zbog svojih nesigurnosti, dati se vise no sto zelis jer mislis da moras. jer mislis da je tako bolje. jer mislis da ces davanjem veceg dijela sebe dobiti nazad jos vise. grupa istina je da cesto dobijes samo samar. ali ocekujem feedback. lagao bih kada bi rekao da uzivam samo u davanju, da ne trebam nista osim toga i da sam sretan tako. vjerujem da je kljuc u davanju, a ne u primanju, ali nisam jos tamo.
nocas sam spavao 10 sati u komadu. probudio se duboko mrzovoljan i nakon prve pljuge(regularke) osjetio vrlo neugodne senzacije u zatiljnom dijelu glave pa vrtoglavicu. zbog nekih problema imam izricitu zabranu pusenja bilo cega osim duhana. jeboga pas.
trebam okupat pesa.
i promijenit posteljinu jer to uvijek tempiram jedno s drugim.
i morao bi jos sto sitnih i glupih stvari, uglavnom vezanih uz komp. vremena nikad dosta za sranja.
jucer je trajalo nekako predugo.
imao sam razgovore za posao, komada 4.
potpuno razlicit jedan od drugog.
velika je dilema sto odabrati i kako se uopce nositi s odbijanjem.
krenuti prasnjavim stazicama koje vode vrlo poznatim, obicnim i dosadnim putevima, ili se zaputiti poplocenim ulicnim konstrukcijama nakon kojih sliujedi tko zna sto?
malo sam prenaivan za krizanja.
preautentican za fejkere.
i preromantican za puteve.
malo sam prestar za ovakve odluke.
da sam ih barem odradio ranije.
Post je objavljen 29.02.2008. u 12:48 sati.