Marketing
Tamo negdje.
*Samo za vrijeme
zapisano na mjesečini
i za osmijeh
koji pokreće zidove*
Ne znam zapravo kako si se dogodio.
Samo je čekala tamo, jedna ispružena ruka,
i ljubičasto nebo u izgubljenoj stvarnosti.
Oprosti, znaš li možda gdje smo?
[Vjerojatno u sapuničastom mjehuru nekoliko centimetara iznad zemlje.]
Čak i malo lebdimo. Tek toliko, da se narugamo gravitaciji
i osjećaju da su neke stvari nemoguće.
Ah, to su samo spike za velike ljude.
A mi idemo tamo gdje odlazi sve zaboravljeno.
Možda iskopamo koji dobar crtić
i oživimo otkucaje starih nada.
Samo, molim te, nemoj rasprsnuti mjehurić.
Sviđa mi se ovo lebdenje.
Sve dok smo gore,
ne mogu oni nas razmontirati.
[žalim, gospodo avijatičari.]
Post je objavljen 25.02.2008. u 20:35 sati.