Marketing
Stvarnost, opsjednutost, ljubav..
Pitam se gdje sam, kako se zovem, zašto sam se ovdje usidrio, i tek pri trećoj cigareti počinjem polaku shvaćati tko si, prihvaćati da živim u ovom gradu, visok sam metar šezdeset pet, vjerojatno imam neke isprave u onome tamo sakou, polako razaznajem tvoju kosu na jastučnici, mršavo tijelo, grčeve pri kašlju od cigareta.
Uvijek ima nekih pet ili šest grlica na krovu, to su jedini mogući anđeli u gradu u kojemu reklamne ploče, poput zavoja skrivaju rane raspadanja kojemu nema lijeka. Grad izgleda kao prosjak na suncu, buhama od vrabaca što slobodno čeprkaju po rijetkim granama stabala...
Prokleta inspiracija, pisanje na papir, mrzim to,
zašto nisam u stanju progovorit jednu
suvisnu rečenicu kad se to od mene traži,
samo jadnom, da pokažem da i ja mogu..
Još kako mogu, ali ne ide..
I don't care if it hurts
I want to have control
I want a perfect body
I want a perfect soul
I want you to notice
When I'm not around
You're so fuckin special
I wish I was special
Ostali su isti mirisi, isti tragovi.
Još uvijek stoje ona stabla i one klupe,
samo neka nova lica ih obilaze.
Izmjenila bih povijest,
izbrisala bi svoju pojavu odande,
svaku riječ bi povukla,
tebe bi preselila daleko, možda preko oceana,
možda da nas more razdvaja bilo bi lakše..
Možda..
Nema tu ljubavi, samo strast, samo potreba..
nestaje svaka bol, ostaju skorene suze,
kao vosak dogorele svjeće..
Prazne ulice, mrak, luzija.
I nije mi žao, što se dogodilo
ni što je završilo.
Naučila sam nešto, svi su oni isti,
drugačija faca da ih lakše raspoznajem..
Da, želim da osjetiš kako je
meni kada na mene
pažnju ni ne obračaš.
Želim da plačeš zbog mene,
želim da tvoje suze dotaknu zemlju.
Hoću da ti se sruše svijetovi,
da spomeneš moje ime sa tugom,
da ti se srce razlomi na komadiće
i da barem jedanput budeš romantičan,
zapravo simpatičan..
Hoću da barem jednom pomisliš:
O, Bože kako sam je samo volio...
Post je objavljen 25.02.2008. u 15:33 sati.