u šestom razredu ukrala sam tati cigaretu croatie i popušila sam ju u kupaoni. tako je to počelo. tu i tamo znala sam mu ukrasti još koju cigaretu.
ali počela sam pušit ljeto poslije osmog razreda.
u početku je to bio bijeli malboro... tada bi mi kutija trajala skoro tjedan dana. to je bio uzaludno bačen novac.
pravom "pušenju" (ma kako to nastrano zvučalo) podučila me frendica u prvom srednjem.
moglo bi se reći da sam počela pušiti radi društva, kako klišejasto, mada je zapravo istina da je u početku bila samo znatiželja. znatiželja koja će me jednog dana stajat života.
kad sam shvatila da mi kutija traje dva dana, prešla sam na bijeli walter. imala sam i kratak period ronhilla. i period plavog waltera.od milja ga zovemo posranko. jer neki su primjetili da te tjera na wc. mene osobno ne. mene tjera ronhill (zato sam i napisala kratak peroid ronhilla). u velikoj oskudici s novce, kraj 2. srednjeg pušila sam york. jer s cigaretom nisi sam. i dalje kradem starom cigarete.
nemogu zamisliti kavu bez cigarete.pa šta da radim rukama (?!) prvu jutarnju cigaretu. (imam neku naviku uvijek sačuvati jednu cigaretu za ujutro) nemogu zamisliti pivu bez cigarete. nemogu zamisliti proći Klaićevom ulicom bez cigarete. čekanje busa,živčana sam po prirodi, inače uvijek bi nerozno šetuckala,cigareta me smiri.
uvijek sam bila pristojna. uvijek pitam jel bi kom smetalo ak zapalim. navikla sam na balkone.
kašljem. nemogu disati. vozim se liftom.
pušim evo već skoro pet godina...sada mi kutija traje manje od jedan dan. rađe kupim cigarete nego nešto za jesti. ne zavaravam se. vrlo dobro znam što to točno znači. znam kuda to vodi. nisam glupa. ali i dalje pušim.
Post je objavljen 23.02.2008. u 20:30 sati.