Nastali smo množenjem. Zbrajanje nas veseli, oduzimanje boli. Dijeljenje ponekad, vrlo rijetko daje olakšanje. Čupanje korijena je stresno. Tuga starog busena jenjava kad se vidi da je presađivanje uspjelo, da biljka raste i cvate.
Cvijet je odbačen preko dvjesto puta, bez ploda.Ne okrivljuj pčele i bumbare što skupljajući nektar nove začetke života nose, to se ne radi tako. Koliko će meda skupiti, hoće li dostati za zasladiti čašu žuči što se skuplja gubitkom tih silnih jaja? Jaje sa rednim brojem dvjesto dvadeset drugim moglo je za protekloga Valentinova dobiti priliku da dobije ime, za vladavine vodenjaka razveseliti neke ribe, lavicu učiniti majkom, okupiti uskoro bake s kolačima...
Kad se sutra, prekosutra uz bolove i sukrvicu otkotrlja, ostavljajući mjesto dvjesto dvadeset trećem, možda začuju neka nova obećanja zanemarivši kondicionale, kredite i druge zapreke, utješi ga pričom o vilinskim konjićima, čiji se leteći vijek, duboka starost, svodi na maksimalnih sto dvadeset minuta, ako ih hitra žaba ne proguta ili se u prvom letu zapletu u paukovu mrežu.
Toliko o računu i računanju. Oduzeše nam zadnju subotu u veljači.
Post je objavljen 23.02.2008. u 20:17 sati.