Marketing
...svi žive za svoje sutra,a ja još za svoje juče`...
Evo me dragi moji...ponovno sam tu!
Kao što sam obećala u prošlom postu, ovaj će biti posvećen godini dana mog pisanja na ovom blogu...
Kratki pregleda svega što se zbivalo od 20.02.2007 godine
Sad ne znam je li sve to prebrzo prošlo ili presporo...ali godina mog staža je iza mene 
...i da ponosna sam na to, jer koliko god se tješila da nije, ali je postao mi je ovisnost 
!
Započela sam pisati blog iz čiste dosade, da bi si skratila i onako malo slobodnog vremena i evo me...danas sam došla do tu gdje jesam!
Blog je nastao kada sam imala fazu života u kojoj sam mislila da sam spremna boriti se za ono što želim i truditi se, ne odustajati, svemu vjerovala tako slijepo i naivno...gledajući sebe tada i sada, bila sam dijete!
Nasmijalo me moje pisanje tadašnjih postova, vrtilo se sve oko jedne stvari, iako je ta stvar bila skrivena iza mnoštva drugih... radilo se o njemu i samo njemu! Bio je to dio života kada sam voljela, dala cijelu sebe i htjela najbolje...da sam to tada dobila i imala, sigurno bi danas imala drugačiji pogled na nešto što ljudi zovu "ljubav"!
Od 6. mjeseca počela sam pisati nešto "pametnije" postove ...
Da, tada je došlo razdoblje koje me potpuno promijenilo, zbog kojeg više nikada neću biti ista i koje je uništilo dio mene isto kao i što je stvorilo novu polovinu! Znam da svi moraju odrasti, netko prije netko kasnije, samo još uvijek se znam ponekad pitati zbog čega sam ja morala preko noći postati osoba koja svoje dječije snove i iluzije mora ostaviti sa strane. 
Uspjela sam ponovno stati na svoje noge...pa od sredine 7. mjeseca počinju vedriji postovi, imala sam i razloga...
Kraj mene je bila osoba koja mi je dala snagu i potporu, koja je bila dio moje hrabrosti, koja mi je pokazala koliko vrijedim i koliko trebam tražiti od života...
Tu osobu nisam nikada spominjala u postovima, jer nikada o svom privatnom životu nisam pisala na blogu, ali svatko tko je tada čitao postove između redova shvatio bi da iza sebe imam potporu.
Daljnje pisanje bloga bili su redovito usponi i padovi, baš kao i život. Zapravo uvijek sam se trudila pisati optmistične postove, pisati kao hrabra i snažna osoba... i onda kada nije bilo sve bajno, trudila bi se pisati kao najsretnija osoba i to mi je pomagalo da idem dalje, da se ne zaustavljam 
Tijekom tih godinu dana mog pisanja izmjenile su se i osobe u mom životu, neke su otišle, neke su se vratile a neke tek došle!
Žao mi je što su neki ljudi otišli iz mog života, ali isto drago mi je zbog onih koji su došli i popunili prazninu.
I kroz istu tu godinu, čitate blog jedne osobe, koja je s vama prolazila i ono najgore i ono najbolje...osobe koja je znala biti i hrabra i krhka, tužna i humoristična, otkačena i slomljena...no to sam ja!
O ovom dijelu života kojeg živim sada, nadam se da ću sljedeće godine pisati sa lijepim uspomenama i sjećanjima. I da... duboko se nadam da ću sljedeće postove pisati vedro i sretno, hrabro i optimistično ali s razlogom!
Zahvale:
-tisućama dizajnera blog skina jer kao što znate volim mijenjati skin bloga, hvala mojim svim čitateljima i anonimnim i blogerima jer bez vas ovaj blog ne bi bio što je, hvala hackerima koji su pokušali uništit moj blog ali nisu (beeeelj 
) i hvala Bogu što nisam počela pisati glupoti (ne još!) 
šaljem vam veliku pusu
i nadam se da ćemo i sljedeće godine
zbrajati i oduzimati moje uspone i padove,
i rezimirati godinu koja je sada ispred mene...
Volim vas i zaista hvala na tome što ste uz mene...
Pusa
Post je objavljen 23.02.2008. u 18:43 sati.