Marketing
Godina đavla
Svaki normalan pijani Čeh ima svoje brdo. Kada stigne na vrh brda, on ide dolje, a onda mu više nitko ne može pomoći, ni psihijatri, ni prijatelji, nitko. Neki ljudi mogu piti čitav život, a da ne stignu na vrh brda. Ovisi koliko je brdo visoko. Problem je što nitko ne zna koliko je njegovo brdo visoko....
Tako svoju bolest i teoriju alkoholizma i brda članovima banda za vjenčanja i sprovode Czechomor tumači glavni lik filma koji glumi samog sebe ,Jaromir Nohavica, češki kantautor, dylaneskni bard suptilne melankolije.
A to nije film o alkoholizmu.
Samozapaljenje i fenomen iznenadnog iščeznuća su, kako nam Jaz Coleman,pjevač skupine Killing Joke - drugi glavni lik koji u filmu tumači samog sebe tvrdi - rašireni fenomeni i naša DNK sadrži gene vanzemaljaca i Zvijeri (666).
A to nije film o samozapaljenju.
Dokumentarac je film koji nastoji objektivno prikazati događaje i istražiti ih iz raznih uglova, uzimajući intervjue od svih aktera uključenih u događaj. Osim kada snimatelj ne zapadne naglo u alkoholizam tijekom snimanja i prestane govoriti jer ga je tome poučio jedan od likova za koje s vremenom postaje uvjeren da je anđeo. Anđeo je Karel Plihal, treći glavni lik koji u filmu glumi samog sebe, pratitelj i prijatelj Nohavice. Karel ne pije, ali mu se toliko sviđa klinika za rehabilitaciju da ga moraju na stolici iznositi van.On zavidi alkoholičarima na njihovom utočištu dok se on, koji nije alkoholičar, mora svakodnevno suočavati sa svijetom.
Karel postaje autističan, prestaje govoriti i tek u bolnici jednog dana iznenada kaže doktoru da želi svirati sa Czechomorom, nepoznatim bandom za vjenčanja i sprovode (iako su Nohavica i on nacionalne zvijezde.)
Nohavica pronalazi Frantu Černya, pjevača Czechomora u cabaret baru gdje obučen u ženu pjeva jedan njegov stari hit. Uzima to kao omen i pristaje na suradnju s bandom.
Plihal organizira vlastiti sprovod koji promatra dalekozorom s drveta i traži da mu Czechomor sviraju na njemu da ih bolje upozna.
Nohavica uvježbava band i svira s njima smatrajući to prijateljskom gestom prema Plihalu, privremenim ugovorom kao svojevrsnom terapijom za Plihala. S vremenom se toliko dobro uvježbaju i sinergiziraju da organiziraju i turneju.
A ovo nije road movie.
Band postaje sve popularniji i sve uvježbaniji, ali Černy razvija neobičnu opsesiju Nohavicom vjerujući da Nohavičine pjesme koje izvode imaju nadnaravnu moć da sinkroniziraju događaje oko njih i otvaraju vrata duhovima za koje na koncertima pale svijeće i ostavljaju pola pozornice prazno za njihovo okupljanje.
Počinje shvaćati i da mu je Nohavica potpuna misterija kao osoba, da ne zna ama baš ništa o njegovom privatnom životu. Da bi mu se približio počinje intenzivno zuriti u njega, pušta brkove i kosu kao on i preslušava opsesivno cijeli Nohavičin opus od početka karijere.
A ovo nije film o zamjeni identiteta.
Osebujan, elementaran kao Pan, Nohavica otvoreno govori sve o sebi, pleše sam prije koncerata na pozornici na neku vlastitu melodiju u glavi, a uvježbavanje banda uglavnom mu se svodi na lekcije o alkoholizmu.
Nohavica ipak, kao posredstvom vlastite karizme osmozom prenosi svoj senzibilitet i vještinu na Czechomor i oni sviraju sve bolje, iako se kao jednostavne osobe skromnih nazora sve teže snalaze u medijskoj pažnji koja ih prati kao Nohavičin prateći band.
I sve do sada bilo je ludilo, ali sa pojavom Jaza Colemana stvari postaju ZBILJA čudne.
Coleman koji je došao raditi sa češkom filharmonijom je Karela Holasa, jednog od svirača Czechomora upoznao u liftu skupog hotela gdje je kao violinist u liftu zabavljao goste.
Otada ih prati i dolazi na koncerte.
Jednoga dana paparazzi potpuno unište Nohavičin život serijom napisa u novinama u kojima tvrde da Nohavica nije autor svojih pjesama. Nohavica napušta band, a Coleman ih preuzima.
Coleman zaključuje da band, iako svira duboko, proživljeno i s osjećajem, nema međusobnu emotivnu povezanost. Da bi je ostvario vodi ih u pustinju i upućuje u Crowleyev misu tijekom koje `uzimaju čudne droge` i obrću ` kapiju Daatha`., tzv. lažnu sephiru na Drvetu Života koja služi kao kapija za prostor- vremensko putovanje.
A ovo nije film o okultizmu.
Band i bez Nohavice ostvaruje golemi uspjeh, transformacija je očita.
A onda snimatelj zapada u alkoholno ludilo i autizam nastojeći ` čuti unutarnju melodiju svakog čovjeka` kako ga je svojevremeno poučio Plihal.
Nohavica ga nalazi u delirijum tremensu i vodi ga u kliniku za rehabilitaciju.
S njima ide i Plihal kojemu se tamo opet toliko svidi da ga moraju na stolici iznositi van.
I kada ga iznesu u vrt, Plihal nestaje u eksploziji svjetlećih kuglica.
A ovo nije film o ičemu objašnjivom iako je potpuno nesenzacionalistički napravljen....ako je o ičemu onda je o prenošenju magnetizma, o magiji u arhaičnom smislu riječi.
Ovo je mockumentary, posmodernistički film u svom dobrom značenju, samoreferentan utoliko ukoliko svaki od likova ustvari ne glumi već nam na licu mjesta izlaže svoj život i tumačenje međusobnih veza.
I upravo u tom stalno promjenjivom fokusu koji hvata čas faktičnost pojedinog događaja, čas inerpretaciju glavnih likova o tome što se dogodilo je moment uvođenja gledatelja kao aktivnog sudionika koji će svu složenost tih fragmenata morati sklopiti u cjelinu.
Redatelj : Petr Zelenka
2002.
Catmi poklonila Virtuela, a poslao Babl.
Pa im jelte, puno fala :)
Post je objavljen 23.02.2008. u 11:26 sati.