F. Sheen: SEDAM BLAŽENSTAVA I KRIŽ
- KORIZMENA MEDITACIJA (11)
ČETVRTA RIJEČ:
"Blaženi siromašni u duhu, jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko."
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?!"
(nastavak)
Pogledajte siromašnog čovjeka! Siromašan po odijelu, bez ičega, siromašan po položaju i od svojih prijatelja napušten, siromašan duhom, od Boga rastavljen. Zato vrijedi od onda sve do danas: Blaženi siromašni duhom, blaženi koji su u duhu siromašni dobrima jer ništa ne žele budući da sve posjeduju, dapače i stanove u kući svoga Oca.
Prije nekoliko godina otvorio je neki kardinal klauzuru nekog karmelskog samostana i učinio ga pristupačnim vanjskom svijetu. Jedna karmelićanka povela je jednog svećenika na krov samostana, s kojega se preko doline vidio suprotni brežuljak i na njemu velika lijepa kuća kao simbol svega što svijet može pružiti.
Svećenik se sjetio siromaštva redovničina i rekao: "Zamislite, sestro, da ste u onoj kući živjeli prije nego što ste ušli u Karmel. Zamislite da ste imali sva bogatstva, svu raskoš i svjetovne zabave što ih može pružiti takav dom. Biste li ga bili ostavili da postanete karmelićankom?" A ona je odgovorila: "To je bila moja kuća, prečasni."
Blaženi su i socijalno siromašni duhom. Blaženi koji poznaju samo jedno plemstvo - plemstvo Krsnog studenca i čast Kralja nad kraljevima.
Na sudnjem danu strašno će se promijeniti položaji u društvu, jer Bog ne poštuje položaj. Naše mjesto u kraljevstvu Božjem ne ovisi o tome koliko smo omiljeni na zemlji, nego o tome što smo spasili iz brodoloma ovoga svijeta - o čistoj savjesti i o ljubavi prema Bogu.
Za to dvoje svijet se malo brine. Stoga nas je Gospodin upozorio da će nam neograničena ljubav prema Njemu navući mržnju svijeta: "Doći će čas kad će svatko tko vas ubije, misliti da Bogu služi. To će vam činiti jer ne poznaju ni Oca, ni mene. Ali to sam vam rekao da se sjetite mojih riječi kad nadode čas."
Kako Njegova nauka znači potpun obrat u vrednovanju položaja i časti, pokazuju i ove jasne riječi: "Blago vama kad vas pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas zbog mene. Veselite se i kličite, jer je velika plaća vaša na nebesima."
Blaženi, napokon, koji su siromašni glede znanja. Blaženi ponizni, blaženi koji se daju poučiti, koji poput pastira znadu da ništa ne znaju, ali koji sliče mudracima, koji znadu da ne znaju sve. Vjera u Boga, vjera u molitvu, nada u Krista, štovanje Majke Božje, vjera u Euharistiju i u Papinu nepogrješivost - sve se to može pametnima činiti ludim - ali ludost Božja mudrija je od ljudi.
Kad bi za naše vječno blaženstvo bilo potrebno da ili s ulice spasimo stotinu pokvarenih muževa i žena, kao što su bili Magdalena i Zakej, ili obratimo jednog sveučilišnog profesora, koji misli da je njegov maleni duh riješio sve zagonetke svemira, bolje bismo učinili otišavši na ulicu da dovedemo onih stotinu k Bogu.
Sam Bog potvrdio je taj izbor, jer Krist je rekao onima koji su se držali mudrima: "Zaista vam kažem: carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje."
Zašto smo, dakle, oholi? Zašto upotrebljavamo svu energiju na to da postanemo bogati? I što koristi čovjeku ako zadobije čitav svijet, a izgubi svoju dušu? Zašto tražimo ugled i prvo mjesto za stolom - a Bog nas opominje: "Ako si pozvan, pođi i sjedni na zadnje mjesto; kad domaćin dođe, reći će ti: Prijatelju, pomakni se gore... Jer tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, uzvišen."
Zašto smo oholi? Tko bi nas na cijelome svijetu osim našega Gospodina ljubio kad bismo bili siromašni, zapušteni, bez prijatelja i neznalice? Francis Thompson kaže o tome vrlo lijepo:
"Tako bijedno i nestalno biće?
Zašto bi te itko ljubio?
Ja jedini veličina sam ništavila tog,"
Tako reče,
"A kako bi je ti zaslužio,
Ti od svih ljudi manji, najniži?
Ti ne znaš
Da ljubavi vrijedan nisi
Crviću zemaljski, tko bi te ljubio?
Samo Ja, i nitko nego Ja.
Što tebi uzeh, nisam uzeo
Da ti naškodim,
Već da tražiš to u mom zagrljaju.
A djetinja ti ćud što držala je
Izgubljenim, Ja ti sačuvah.
Ustaj, primi me za ruku, dođi."
(u nastavku: PETA RIJEČ)
Post je objavljen 20.02.2008. u 00:55 sati.