Marketing
eto mene.. prvi post kao punoljetna, wow, al nisam se promijenila, jos sam uvijek ista osoba kao ona prije mjesec dana.. s istim namjerama, istim zivotom, istim razmisljanjem.. mozda s malo vise pameti u mozgu =) (nadam se) 
al eto..
toliko toga.. zelis vikati, sve reci, al nesto te koci, ne mozes.. izgubis povjerenje u osobe smatrajuci ih prijateljima.. ljudi se igraju tudim zivotima.. i onda se ti osjecas jadno..
kako prepoznati pravu osobu, pravog prijatelja, ciste duse, dobrih namjera.. eh, tesko, mozda i nemoguce..
u zadnje vrijeme, izgubivsi voljenu osobu koja mi je uvijek bila oslonac, manje vjerujem ljudima, nisam vise toliko 'otvorena' nego drzim stvari za sebe, jer smatram da se njih to ne tice, ali opet, cudno je to ne podijeliti sa drugima, cuti njihovo misljenje i njihove savjete.. al danasnji svijet je takav, skipljaju informacije i vade rijeci iz tebe, i onda ti zabiju noz u leda, uff, gadan osjecaj..
..ne veruj nitkom više nego samom sebi..
..čovjek koji ne pravi greške obićno ne radi ništa..
..ako kažes neku tajnu svom prijatelju, vodi računa da i on ima svog prijatelja..
..teško je znati da netko govori istinu kad ti znaš da bi na njegovom mjestu lagao..
pozdrav 
Post je objavljen 19.02.2008. u 21:32 sati.