Nada, osjećaj koji nas je najviše puta u životu
prevario, a ipak je stalno tu. Gladajući u budućnost
čemu se možemo nadati? Bolest, starost, odlaze nam
najmiliji, sva pomalo nestaje, život ide prema kraju.
Znači od budućnosti ništa. Ne gledamo u budućnost,
ne želim to znati. Živimo danas za sutra, i tako treba.
Sjećanja nas prate u svakom trenutku, sjetimo se onog
čega želimo, biramo sjećanja. Kakva izaberemo takav
nam je dan. I tako dani idu. Živimo kako proživljavamo
prošlost, to nam čini sadašnjost. Budućnost me ne zanima
ne želim razmišljati o tome, to je kao zabranjena zona
u mojim mislima. Zato biram sjećanja, biram lijepe trenutke
pokušavam danas doći do osmjeha. Želim lijep dan danas..
Post je objavljen 19.02.2008. u 16:46 sati.