Ponekad bi mi znao pokazati raj..
Sreli bi se tamo,držao bi me za ruku.
Obećavao si da nećeš pustiti.
I vjerovala sam da nećeš.
S vremenom, tvoje su riječi otišle s hladnim vjetrom..
'' ...tvoje ruke malene, kako da me grle,
jer dok moje traze mir, tvoje nekud hrle..
Tvoje njezne godine, njezne misli tvoje,
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje... ''
Sve što sad osjećam su ove smrznute i teške suze.
Pritežu me sve više.I više.
Do dna.
Počela sam tražiti utjehu u svima.
Očekivajući da mi ju nitko neće pružiti.
Svijet izumrlih emocija nije nikakav svijet..
Još uvijek osjećam njihove isprazne dodire.
A sve što je ostalo su samo Njihovi obrisi..
Ne želim više samo gledati nebo.
Ja..želim ga osjetiti..
Bojim se svega.A najviše sebe.
Želio si me popraviti.
Kao i sve druge.
Želio si me jednostavno zapljepiti, svjestan da sam prekomlicirana slagalica za tebe.
Nisam željela dopustiti da me slome, naravno.
Željela sam tugu negdje zametnuti.
Nisam uspjela.
Hladno mi je.
Ne osjećam više ništa.
.Please hold me now, I'm freezing.
God tell me how we ever got this cold..
Žao mi je što ne mogu samo pasti u tvoj zagrljaj.
Žao mi je što me nikakvi anđeli ovog puta ne mogu spasiti.
Ja sam samo dijete.
Koje je mislilo da zna voljeti.
A zapravo ne zna ništa.
.If you knew...
Would you save me?
Can you tell me what stopped the rain?
Can you tell me what stopped it?
If you knew...
Would you save me?.
Neću zaboraviti.
Tek kad izgubimo shvatimo koliko nam je to uistinu značilo..
.Just say goodbye.
I live and I'll die.
...I'll stare forever and love whatever breaks my heart...
Post je objavljen 18.02.2008. u 21:49 sati.