Marketing
wind of change
Zaogrnut plaštem,
lutao je ulicama
i plakao.
Svaki putokaz pokazivao je drugačije.
Nije znao dal' lijevo il' desno
kojim putem krenuti
kome i čemu se vratiti
Dal' bolje i ostati,
na tom raskrižju, i pričekati
Nekoga?
Razmišljao je kako je išta
bolje od ničeg.
I kako je itko bolji od nikoga.
Bio je čovjek otvorenoga srca,
nije se bojao, susreta.
Ta čekao je godinama na njega,
molio se, tamo pred tim nekim kipom, kom nije znao ime
Ipak pružao mu je utjehu.
Oštrina vjetra rastuživala ga je više nego inače
u toj pustoši, koja ga je okruživala.
Pustoš, puna praznih pogleda, podignutih obrva, posprdnih osmjeha
Osjećao se sam, i zato je plakao.
Noge su mu sad već bile krvave od hoda
Stopala puna trnja, nije imao cipela.
Odlučio je nastaviti hodati
Bez obzira što svaki mu je putokaz pokazivao drugačije
Kada si izgubljen,
Može li se biti više izgubljen
ili si jednostavno izgubljen?
Ima li izgubljenost svoje nijanse?
Ima li svaki put svoje odredište,
ili je ponekad stvar upravo u tom putovanju
Je li ponekad bitno upravo putovati,
pa čak nikad ni ne stigao?
Umoran od misli, blijed
Sjeo je pored ceste, ipak odlučivši pričekati
Nekoga, da naiđe.
Zaklopio je oči, usnuo.
Dugo nije ništa jeo, a vjetar je i dalje oštro puhao
Bilo mu je hladno
Odbacio je plašt, i prepustio se
Milovanjima čekanja.
Post je objavljen 18.02.2008. u 21:11 sati.