Jednom sam bila sama. Sama a okruzena gomilom. Okruzena gomilom koja se smije a ne razumije me. To boli. Od kada zivim, sama sam. Uvijek postoji osjecaj neprihvacenosti i nerazumjevanja. Nije me boljelo nikada jer bila sam naucena da samo to postoji. Tesko je grliti osobu koja te ne razumije i koja ne zna tko si ti, jos je teze istu tu osobu voljeti, a najteze je skrivati se od te osobe. Skrivati sve ono sto cini osobu.
Zivot to je san, a san su i sami snovi
Sto bi zeljelo reci da zapravo sanjam sve.. I da sve sto cinim ipak je san. Bojim se samoce. Uvijek sam toliko jaka za sve, nasmijana i spremna svadati se sa svima samo da obranim nekog, a zapravo zastita treba meni. Mozda ce jednom doci netko tko ce stititi mene. Otkrit cu mu sebe, a opet cu se bojat da ne ode. Vec je jednom bilo tako. U mom je zivotu postojao jedan Mjesec koji je obasjavao svu tamu u kojoj sam bila. Mali moj Mjesec, kilometrima udaljen, godinama daleko, u mislima zagrljeni u srcu voljen.. Mjesec je odlucio proci veliku putanju samo da bi bio pokraj djevojke koju je izvukao iz tame i zatvorio vrata.. Cvrsto ih je zatvorio i jos stao ispred njih. Mjesece.. najljepsi je dan bio onaj koji si ti obasjao svojim prijateljstvom. Nisam shvatila da si i ti samo covjek (ovaj puta nije covijek) i otjerala sam te. Ti si se bojao toga sto si mi nesto visoko i uzviseno.. Mjesece moj, prijatelju.
Onda si se okrenuo, izasao kroz vrata i zatvorio ih cvrsto za sobom. Srusio si mi cijeli moj ljubicasti svijet snova ili sam i to sanjala.. Coro.. dosla je Coro kojoj sam plakala, jako.. Hvala Coro sto postojis, iako mozda ovo neces nikada procitati. Mjesece.. ne znas kakav je Coro andeo.. Mali moj andeo.
target=_blank>kap po kap, pada suza.. coro:)
ako ne znas gubiti ne mozes pobjedivati..
ako ne znas plakati, ne mozes se smijati..
nedostaje mi, jos uvijek moj mali prijatelj mjesec..
Post je objavljen 17.02.2008. u 18:32 sati.