Prošle godine otprilike u ovo vrijeme, ili možda u ožujku, već sam se dovoljno dugo kljukao lijekovima pa mi je bilo znatno bolje. Počeo sam razgovarati s ljudima, počeo sam čitati. Čitanje je prokleta navika, kad se jednom navučeš, patnja je biti lišen. Zato sam bio vrlo zadovoljan, pa sam se pohvalio doktoru Nadležnom.
- Lijepo, lijepo, dragi Ludlud! – rekao je, - Pa onda, što čitate?
Rekao sam mu, a doktor samo što se nije uhvatio za glavu:
- Ne, ne, ne, Ludlud! Nikakva filozofija, nikakva teorija, nikakva teologija niti psihološki egzistencijalistički romani! Nema teške literature! Zabranjujem vam!
- Ali doktore...
- Nije me briga! Čitajte stripove, krimiće, nešto popularno...
Ovih dana sjetio sam se tog razgovora. Netom napisah recenziju vrlo sugestivnog romana u kojem je živo opisano stanje teške psihoze, i pročitati roman pokazalo se težim nego sam mogao pretpostaviti. Obuzeo me potmuli nemir i crne slutnje. Pisanje kritike pokazalo se dobrim, tražilo je fokus misli i ono što volimo zvati intelektualni napor, dobrodošla protuteža emocionalnom naporu i potencijalnoj krizi tijekom čitanja. Ipak, negdje unutra oslobodio se nemir i, priznajem, strah. Što ako?
Što ako je recidiv realna mogućnost? Kad je doktor Nadležni rekao da sam izliječen, spopalo me stanje euforije i jedina borba bila je s laganom narkomanskom krizom skidanja s pilula. Sada je prošlo već dosta vremena, i crv sumnje uvukao se u um. Je li moguće da mi se opet pogorša i da opet završim u svijetu koji previše živo podsjeća na svijet koji se oslobodi kad Frodo navuče Prsten?
- Nikad ti više ne može biti onako. – umirila me Voljena, - Pogledaj, razmisli: razmišljaš jasno o tome i svjestan si svega. Normalno je da te ponekad malo strah kad se svega prisjetiš. Normalno je da te ponekad nešto uznemiri, nakon svega. Sad je to bila ova knjiga, sutra nešto drugo, ali knjigu si savladao svojim tekstom, a nešto drugo ćeš isto savladati. Sad imaš to iskustvo i više ti se ne može onako prišuljati. Sad znaš, i prepoznat ćeš na vrijeme.
Hladnoća, magla, knjiga o ludilu, pad raspoloženja, stanje na računu... sve te divne stvari koje je tako lijepo promatrati otvorenih očiju i pri punoj svijesti!
Nikad više ne može biti onako.
Post je objavljen 17.02.2008. u 00:45 sati.