Noćas mi nije bilo dobro. Vjerovatno od nečega što sam sinoć pojeo. Ali unatoč upozorenjima da će biti vrlo hladno, bilo je vrlo ugodno u krevetu, pokriven s nekoliko deka.
Probudili smo se u 06:30, doručak u 07:00 i pokret u 07:30. Vani je bilo toplije od očekivanog. Sunce je već izašlo.
Danas nas je put odveo do nekoliko prekrasnih laguna u podnožju sniježnih planina i vulkana. Svaka laguna drukčije boje: bijela, plava, crvena, zelena... Igra boja u visinama Anda. A svemu dodatnu boju daju plamenci ili flamingo, čitava jata. Postoje tri vrste flaminga koji obitavaju jezera Anda na visini između 4000 i 5000 metara: čileanski flamingo, James flamingo i andski flamingo. Čileanski flamingo ima perje boje lososa, a vrhove krila crvenkaste boje. Noge su mu svjetloplave do sive s crvenim koljenima i šapama. Andski flamingo ima bijelije perje od ostalih vrsta flaminga, s crvenkastom mrljom na gornjem dijelu grudi. Noge su mu žute s narančastim koljenima i šapama. James flamingo je najmanji s relativno malim nogama, vratom i trupom od ostalih vrsta. Donja trećina tijela mu je crna i postoji ružičasto perje na grudima. Hrane se malim organizmima iz jezera, a budući da je voda u lagunama bogata mineralima, imaju poseban organ za pročišćavanje vode.
Lagune se nalaze na visini od 4000m na više i svaka je drugačije boje. U vodi je dosta minerala, posebno boraxa koji daje bijelu boju. Prekrasna Laguna Colorada ili Crvena laguna boju dobiva od velikog broja mikroorganizama u vodi, a plamenci se savršeno uklapaju. Na obali ljame...
U vožnji džipom kroz andsku pustinju viđali smo vicuńe u pokretu. Na trenutke je izgledalo poput safarija u Africi. Tu su bile i vizcache, andske životinje koje izgledaju kao mješanci zeca i vjeverice. Toliko su pitome da sam im se mogao približiti na samo pola metra daljine. A tu su i andske lisice... Gotovo identične našima.
Što se tiče vegetacije, cijeli dan viđamo samo pustinju i tu i tamo grmove ichua, andske trave. Tek smo na jednom mjestu naišli na yaretu, biljku koja izgleda poput velikog zelenog jastuka, a koristi se kao prirodno gorivo. Yareta je veoma rjetka jer je lokalno stanovništvo pretjerano uništava, a izrazito sporo raste - svega 1 cm godišnje. Uz yaretu naišli smo i na tholu, zelene grmove sa žutim cvjetićima koje lokalno stanovništvo također koristi kao gorivo, ali i za prehranu domaćih životinja.
Cijeli dan vozimo se usporedno s bolivijsko-čileanskom granicom, neasfaltiranim cestama, a na trenutke prelazimo i preko kamenja radijusa 30-tak cm. Još uvijek se čudim što nam nije pukla guma.
Prate nas vulkani poput vulkana Ollagüe visine 5400 metara. Danas noćimo nedaleko Lagune Colorade u veoma jednostavnom prenočištu. Već osjećam da će biti ledeno hladno...
Post je objavljen 29.09.2005. u 21:42 sati.