Pa pismo odvjetnika u postanskom sanducicu, naravno...
Jos od prvog dana specijalizacije, nasi nam profesori nam ulijevaju strah u kosti, s raznoraznim pricama i vlastitim iskustvima sa sudskih procesa. U ocima prosjecnog specijalizanta odvjetnici su vampiri koji lete uokolo nas i cekaju trenutak neopreza da se napiju nase krvi ali i poberu dolare s nasih racuna. Jer, kako objasniti da je zbog omanje pogreske Dr. X, karidiolog iz nase bolnice zavrsio kraci za 2 milijona, a Dr. Z, ginekolog, za samo 2.5 milijona dolara. Vjerovali ili ne, po mojim spoznajama rekord drzi specijalizantica pedijatrije iz susjedne bolnice koja nije uspjela intubirati dijete (a nije mi jasno koji stazist to moze uciniti u jednoj minuti). Nazalost, dijete je prezivjelo znacajno ostecenje mozga, a doticna kolegica je izgubila slucaj s globom od 52 milijona dolara.To jevjerojatno i kraj njene karijere kao lijecnika.
Vrlo je tesko naci lijecnika koji se na ovaj ili onaj nacin nije susreo s tom nocnom morom. Na srecu, dosta se sudskih procesa ipak presudi u korist lijecnika ili se bolnica/osiguravajuce drustvo nagodi s obitelji van suda, ali troskovi obrane, zivaca, neprospavanih noci, cira na zeludcu su nemjerivi.
Da bi se zastitili od milijonskih odsteta, lijecnici su primorani kupovati osiguranja od pogreske, koja su vrlo skupa (od 7.000 pa do 50.000 dolara godisnje) ovisno specijalizaciji i kompleksnosti zahvata koje lijecnik provodi. Svaki sudski proces dize premiju drasticno. Dva sudska procesa tokom specijalizacije garantiraju da nakon zavrsetka specijalizacije trebas razmisliti o alternativnim karijerama jer nema osiguravajuceg drustva koje ce te htjeti osigurati. A sudski proces se moze dogoditi svakome, jer nema toga tko je savrsen i tko ne grijesi.
Sto ja mislim o tome? Svakako se pacijeti trebaju zastiti od nestrucnih lijecnika i nesavjesnog lijecenja. Ali, nekako mi se cini da u ovoj prici profitiraju svi, osim pacijenata i lijecnika.
1. Odvjetnici zaradjuju ogromne novce na tome, naime uglavnom ne naplacuju nista od klijenata dok ne dobiju parnicu (a onda lijepo uzmu 20-30 %). Pa sjetite se samo vruce kave u McDonaldsu i ogromne ostete zbog necijeg opecenog jezika. I posljedice da na svakoj casi kave pise: "Pice koje cete popiti je vrlo vruce."
2. Osiguravajuca drustva mlate ogromne pare na premijama osiguranja. A njihovi CEO vrlo ugodno zive na grbaci lijecnika.
3. Idealno za omanju grupu ljudi koja ide u bolnicu s namjerom da na lagani nacin zaradi brdo novaca i da do kraja zivota ne moraju raditi.
Npr. osteta za emocinonalne boli i traume.
4. Zdravstvene usluge znacajno su skuplje jer su u njih uracunate premije osiguranja.
5. Masu skupih dijagnosticih testova se nepotrebno radi, samo kako bi se zastitili od sudskog progona ii kako mi volimo kazati da je indikacija za dijagnosticki test "cover your butt".
Tako npr. ako dodjete u ER sa boli u trbuhu, CT trbuha i zdjelice ne gine, a ako ste sretniji mozda prodjete samo sa ultrazvukom i rentgenom. Slicna je prica sa glavoboljama, bolovima u prsima i slicno. Po mom misljenu vise od 50% dijagnostickih testova je nepotrebno, ali u potpunosti razumjem lijecnike koji ih indiciraju, jer cu vjerojatno i ja to raditi jednog dana...
Jer odvjetnici ovdje ne priznaju onu poznatu Isusovu uzrecicu: " Tko je bez grijeha neka baci prvi kamen."
Post je objavljen 15.02.2008. u 00:18 sati.