Otvorila je ochi,
nadajuchi se da che se u zrcalnim vodama Stvarnosti
pronachi u obliku chovjeka,
onakvog kakvog je jednom davno stvorio
netko jachi od njega samog...
Oblikujuchi njegovo tijelo
ponadao se da che zasluzhiti da
ga se zove chovjekom...
Lice mi je rumeno,
osmijeh mi je nacrtan na usnama...
Rodhendan mi je danas...
I nije samo zbog toga,
vech zato shto
napokon postajem
ono shto zhelim...
Vila koja slobodno crta
svoju dugu,
zarobljena vanjskim oblikom chovjeka,
ali ozhivim svakog puta
kad vidim iskren osmjeh...
***
Da vas nemam,
mislim da vile ne bi postoojale
jer one nastaju kad se razbiju vashi osmjesi...
Da vas nemam,
sirene ne bi imale kome
sablasne melodije slati
u obliku sjajne shkolje koju
nalazimo u pjeshchanim dodirima...
Da vas nemam,
moji snovi bi vjechno bili zarobljeni
u staklenoj boci trazhechi put do
dalekih, izgubljenih, npoznatih zemalja,
svojim prstima ih obuhvachate i dajete
mi vjeru da neche biti nagrizheni solju zhivota...
Da vas nemam,
moje ruke ne bi imale kome
podariti prostor izmedhu njih...
Praznina vishe ne bi nosila ime :ZAGRLJAJ...
Da vas nemam,
moje rijechi bi bile suvishe
bile bi napushetne skupljajuchi
prashinu u kutovime nechije druge
stvarnosti...
Da vas nemam,
moja duga ne bi bila kompatibilna,
boje bi ju napustile,
tuzhno bi plovila nebeskim svodom...
Da vas nemam,
moj osmjeh bi izblijedio kao
kakva
stara flundra koju vishe
pohotni prsti ne zhele dotaknuti...
Da vas nemam,
ne bi kome imala ramena topiti
suzama...
Da vas nemam,
mozhda ni mene ne bi bilo...
Ali gLavno da se
svi mi skupa imamo... :)
Post je objavljen 14.02.2008. u 18:49 sati.