Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tisucu1ne1znam

Marketing

Vibrantno vino

Kako smo Hreno i ja rođeni unutar 24 sata, dosta smo se rano i upoznali. Ja sam oduvijek bio stariji i mudriji, a on mlađi i poželjniji. U skladu s poslovicom o starosti koja zna i mladosti koja može, često zajedno i izlazimo van. Moj je zadatak da s djevojkama vodim navodeću konverzaciju, a Hreno je zadužen za penetraciju. Svak' ima svoje. Djevojke koje s nama provedu večer znaju da su doživjele nešto neponovljivo. U konverzaciju stupaju sa mnom, a iz Hreninog kreveta istupaju, i jesu i nisu. Što se nas tiče – jesu.

Hreno i ja, prijatelja dva, se ne družimo samo zbog ugađanja našim površnim, hedonističkim porivima. Ponekad odemo zajedno i na ispovijed. Zadnji put se to dogodilo kad je Hile, pokoj mu duši, išao krstiti sina. Svećenik je bio prilično ljut na mene i pitao me kako se kanim ponašati u budućnosti. Rekao sam mu da to samo dragi bog može znati. «Tako je!», uzviknuo je svećenik, oduševljen mojim ponovnim otkrivanjem boga te sam dobio samo dvije Zdravo Marije. Poslije smo, na krštenju, još dugo nazdravljali (kakva jeftina fora – Zdravo Marijo – nazdravljati, ovo je loše čak i za moje niske kriterije, ali nek' ostane da se vidi kakav sam).

Nedavno smo i rođendan slavili zajedno. Ja sam dao novce, a Hreno je otišao kupiti cugu. Pred odlazak sam mu jasno napomenuo da kupi isključivo vibrantna vina. «A kakva su to vina?», upitao me je, neuk kakav već je. Nisam htio ulaziti u objašnjavanja neobrazovanom paoru o naravi tih vina, pa sam rekao samo: «skupa!»

Pojavio se nekih pet minuta prije nego što su ljudi počeli dolaziti s dvije demižonke od pet litara, jedna je bila crna, a druga gotovo prozirna.

- «Šta je to?», zahtijevao sam odgovor.
- Pa skupo vino.
- Kako skupo?
- Pa ovo košta 110, a drugo 125 kuna.
- Pa toliko butelje trebaju koštati da bi bile iole vibrantne!
- Treb'o si mi objasniti, i ovo je skupo, a i ima ga dosta.


Shvatio sam da daljnja objašnjavanja s ovom bambuseljačinom neće pomoći. Uskoro su počeli stizati i gosti i ja sam se svakom ispričavao zbog vina koje nudim. Prijatelji su nam to pa su nam oprostili, a i bio nam je rođendan. Uskoro se počelo i brže točiti, a rinfuzno vino je nakon par čaša počelo dobivati na kvaliteti. Hreno, pa ti si poput Isusa, vino je sve bolje i bolje, skoro sam mu rekao, ali nisam jer kad si pijan trebaš paziti šta pričaš.

Nakon par sati počela se osjećati neka vibra u zraku. Bilo je vrijeme za polazak u grad. Grad treba shvatiti uvjetno. Nama je grad odlazak u birtiju, od milja zvanu Hram ugostiteljstva. Nakon hrama otišli smo u jedno drugo mjesto u istoj ulici. Svi smo već počeli vibrirati od cuge. «Jesam li rekao da je vibrantno?», upitao me Hreno, a ja se nisam mogao ne složiti.

Lijepi Hreno je u tren oka podveo nekoliko djevojaka na upoznavanje. Dok sam majstorski održavao konverzaciju na obećavajućem nivou, Hreno je započeo mating-dance, što bi rekli poznavatelji engleskog koji štuju pogane običaje (očito je da se ovo odnosi na mene koji se volim preseravati).
«Šta je to?», iznenadila se Hrenina plesačica osjetivši nešto.
«To mi je od vina»
«Kakvog vina?»
«Vibrantnog, jebote!»
«Jebi me, jebi me!»,
logično je uskliknula.

I tako to…
Dragi čitatelju i lažno osupnuta čitateljice, mogao bih vam ostaviti na volju da sami izvučete zaključke iz ove priče, ali nisam baš siguran da ste to u stanju pa ću jasno reći o čemu se radi – rinfuzno vino je vaistinu bilo vibrantno, a samim tim ova priča dobiva i socijalnu-penetrativnu dimenziju, nezapamćenu još od Drugog vatikanskog koncila. Vibrantnost je, naime, u libidu.

Dobre vibracije vam svima želim!

Hure


Post je objavljen 14.02.2008. u 13:31 sati.