Marketing
KUD' ĆE SUZA, NEGO NA OKO....VALENTINOVO
...kao i neki drugi novopridošli Dani - ne baš značajno.
Nema navike, indoktrinacije...ja još uvijek patim za feštama 8.marta, koje sam gledala iz prikrajka, nešto malo kasnije i sama sudjelovala u njima...došla sam do zaključka da je taj 8.mart bio mnogim ženama jedini dan u godini kad su legalno, od strane poslodavca i robovlasnika mogle skinuti lanac i opustiti se...što je bilo nakon toga - bo!
Skrenula s teme, opet...ništa čudno za mene.
Kaže Wikipedia:
Sveti Valentin bio je biskup i mučenik, a živio je u 3. stoljeću. Pogubljen je 269. godine odsijecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.
Kasnije je car Julije I. u 4. stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15. stoljeću je ovaj svetac povezan s blagdanom zaljubljenih, što se održalo do danas.
Spomen mu je u Katoličkoj Crkvi 14. veljače.
Valentin kao zaštitnik zaljubljenih
U Starih Grka je od sredine siječnja do sredine veljače bio mjesec Gamelion u kojem se obilježavala svetost braka Here i Zeusa.
U antičkom Rimu 15. veljače bio je dan kad se slavio Lupercus, bog plodnosti (često prikazivan polugol, obučen u kožu jarca). Djevojka koju bi glumac koji je personificirao Lupercusa dotaknuo, bila bi uvjerena kako će biti plodna.
U Srednjem je vijeku sredina veljače tradicionalno bila smatrana kao doba kad se pare ptice.
Crkva i dan Sv. Valentina
Sve do 1969. godine dan Sv. Valentina slavio se 14. veljače kao spomen. Dan je zatim izbrisan iz katoličkog kalendara, te je postao tek neobavezni spomen dan, zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno povijesnih podataka.
Ha!
Baš slušam na radiju..."DJECO, dovedite svoje roditelje na projekciju crtanih filmova Ninje kornjače povodom Valentinova....svaki zaljubljeni par koji kupi CD u Dasllas recordsu, dobiva popust....dođite na obilje smijeha (?) i zabave povodom dana sv. Valentina u Mercator..."
Srca na štapiću, sa mašnicama, bez mašnica, na klaviru, pokraj njega, beznadno crvene ruže, jastuci ruža, poruka napisanih milijune, srcedrpateljnih, cajkaških, kratkih, dugih, nespretnih...Srce tu, srce tamo, na šalicama, u bombonjerama, na medvjedićima koji žele zagrljaje, šalju poljupce, leže, sjede, skakuću...
Ma?
Kad sve to vidim, makar i usput - i ja bih jednog medu...sa plavom kapicom, crvenim obraščićima i veeeelikim srcem. Crvenim.
Plišanim.
Podlegla sam materijalizmu!
**************
Pretpostavka - Valentinovo je dan zaljubljenih.
Onih koji se vole.
Koji su tek zaljubljeni ili su to cijeli život.
Ili povremeno.
Ili nenadano, sretno, nesretno...
Pa se muče.
Bili sretni ili nesretni.
Ako su sretno zaljubljeni, neki vrag ih nagoni da budu pod stresom i nesretni jer bi stalno htjeli biti uz ciljani objekt.
Ako su pak nesretno zaljubljeni - kuku i jao meni!!
Na koncu, i sam sv. Valentin bio je mučenik...odrubili mu glavu...valjda je zato simbol zaljubljenih - da se zna kako ćeš se patit ako dozvoliš da ti se to dogodi.
Ma šipak ćeš dozvolit.
Zdrma te.
Nađe te tamo gdje se najmanje nadaš.
Kako netko reče - izbaci te iz cipela.
Drito u orbitu.
Neovisno o godinama, spolu, rodu, broju i padežu.
Pa ne znaš jel' bi plak'o od muke il' od jada...na samog sebe i sve oko sebe.
Pa si u nekakvom čudnom levitirajućem stanju, zvanom ni vrit ni mimo...pa ne kontaš jesi li to ti il' te netko drugi vuče kroz zrak...
Ne funkcioniraš.
Zapravo, funkcionalnost ovisi o čipovima koje su ti ugradili neki nekad isto tako zblesavljeni.
Ako si kojim slučajem preemotivan, ako ti se svaka tužna slika čini razlogom za revanje, a svaka lijepa riječ dobrom prilikom za puno srce...e, onda si gadno nadrapao.
Ako si pak malčice drugačiji, prizemljeniji, ako možeš upravljati svojim emocijama (definitivno ne vjerujem u to i nitko me neće uvjeriti u suprotno!), onda je stvar nešto lakša.
Ako si pak prasac koji se može "zaljubljivati" k'o mačke s kontejnera ( upozorenje: tko kaže da mačke prolupaju samo u veljači - laže!! ) onda je to dobro. Jako dobro.
(Prasci i mačke....svašta, mama!)
No, ima tu i varijacija na temu.
Da ne bi bilo sve jednostavno i uprošćeno.
Recimo, kad naletiš na nekoga tko te,'ajmo reć' - voli, ali ne toliko koliko ti njega/nju.
I znaš da je to tako, ali oni, netom spomenuti čipovi, nikako da prime informaciju...Pa ne znaš jel' bi ubio sebe ili njega...u principu - nema mrtvih, al' nije da ti ne pada na pamet...
Ili kad, recimo, naletiš na nekoga tko ti je drag, ali samo drag, a taj netko se zabljači (??? 
) u tebe do bola, pa ti je krivo, najradije bi pobjegao, a ne znaš kako...pa se osjećaš krivim, a ne možeš bit baš toliko empatičan da iz nekakvog sažaljenja radiš stvari koje ne možeš...
Ili kad, sačuvaj me Bože najgore solucije, nabasaš na nekoga tko ti ostavi toliko traga, tko te toliko omami, da zapravo kasnije shvatiš kako doslovno u svima drugima tražiš uvijek baš nju/njega.
A klonova nema.
Nema ni kopija.
He, bilo bi dobro da ima, pa naručiš...može i pouzećem...
Pa onda ne bi morao, pričajuć' sa nekim, čekati reakciju koju nećeš dobit ni mrtav...kad se nekom povjeravaš - garantirano nećeš dobit razumijevanje i savjet kakav bi dobio u nekim idealnijim uvjetima...etc.etc....
Ne bi te streslo saznanje da ne želiš više ništa što nije točno takovo - ni više, ni manje. Samo i isključivo to.
I sve je Ok ako to traje malo...kratko...mjesec-dva...godinu...al',brate mili, kad to potraje toliko da već postaje dosadno k'o kamenčić u cipeli, pa ti ne da maknut' nigdje drugdje - e, to već ne valja.
Pa se pitaš - pa, majku mu i Valentinu i kemiji i čipovima: jel' se to nije moglo malo bolje preraspodijeliti među ovima što dvonoške hodaju po kugli, a zovu se inteligentnima??
Ono - čisto iz razloga da nam svima bude lakše...ili malo ljepše.
Da svi možemo u toj ljubavi uživati.
I da nam ostane u lijepom sjećanju, bila ona prva, druga, peta, n-ta...
A ne da nakon svake postajemo paranoičniji, zatvoreniji i prestravljeniji...
Jer, šalu na stranu:
Negdje postoji netko baš za nas.
Za svakoga po jedno biće.
Ona druga polovica školjke.
I ma što god mi o tome trabunjali (mama, mama!), bez toga ne možeš.
Misliš da možeš, uvjeriš se da možeš, čak tako i živiš...a onda - paf!!
Sva samouvjeravanja, filozofiranja, pametovanja o samodovoljnosti i o "puno drugih lijepih stvari na ovom svijetu", jednostavno padaju u vodu ili ne drže vodu - kako tko voli.
Pa bi bilo lijepo danas nekome reći "volim te".
Ne samo danas.
Svaki dan.
Bilo bi lijepo da i tebi netko to isto kaže, pokaže svaki dan.
Da te nahrani.
Da ti srce bude veliko, najveće.
Da ti svijet izgleda kao jedna velika lijepa slika u kojoj nema mjesta tegobama i ružnome.
********
I zato - svima koji imaju nekog takvog, onu svoju drugu polovicu, od srca želim da njeguju i čuvaju to što imaju. Da im danas bude lijepo, a i sve ostale dane, naravno.
Da shvate, ako još nisu, da je to ipak najvažnija stvar na svijetu.
Ta ljubav.
Ljubav pogledom, rječju , pokretom, šutnjom.
I to ne samo na početku.
Uvijek.
Onima, koji pak nisu te sreće, kojima tu i tamo nekakva suzica hoće uteć' iz samo jednog oka...e, njima želim, isto tako od sveg srca, da ipak jednom osjete svu ljepotu ljubavi.
Bez obzira na sve što ona može donijeti sa sobom.
DODATAK:
Kako dobivam komentare i u živo, ne samo na blogu, moram prenjeti jedan, obećala sam da ću to učiniti...Neće biti ni sjena originalu, jer to je jednostavno nemoguće pohvatati i u komadu staviti na papir, ekran....autor istog je poprilično hiperaktivno i lucidno, nadasve trčeće biće
Dakle:
Sv. Valentin, nisi to znala, mama,sram te bilo - bio je i liječnik, zaštitnik bolesnih. Kako u današnjem društvu liječništvo, uopće ništa što je za dobrobit ljudi, nije popularno, a prevladava "konzumeritirizam" ( ili nešto slično tome!), kada se sve kupuje i prodaje, to je dovučen iz nekih drugih krajeva i brižni Valentin, pa je postao zaštitnik blagajnika, prodavača, sakupljača novaca i njihovih gazda.
Eto, mama draga, to ti je Valentinovo.
Post je objavljen 14.02.2008. u 10:34 sati.