Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/goodnightsleep

Marketing

Svezane ruke

Ponekad mi se čini da nigdje ne mogu. da sam zapela tu gdje jesam i da je to jedini način na koji mogu živjeti. U stvari sigurna sam u to. Tu sam gdje sam i tu se koprcam. Zarobljena dječijim pogledima koji od mene očekuju da budem veća od same sebe, veća od vremena u kojem živim, veća od svake situacije u kojoj se nađem. I nastojim biti sretna. Nastojim svom snagom. I kad pečem kruh, da djeci bude ljepše i kad dva sata spremam kuću (a istovremeno mislim kako bih sjela i na miru popijem kavu), a za nagradu dobijem primjedbu kako im je u kući danas jako lijepo, a ne znaju što je drugačije. I kad za 600 kuna promjenim izgled dnevnog boravka pa ga nove zavjese i prekrivači za kauče učine sasvim drugačijim. I kad plaćam ratu stambenog kredita i razmišljam kako imam najljepšu kupaonicu na svijetu. I kad su se svi moji planovi sveli na uređenje kuće i okućnice. Uvijek baš uvijek, nastojim biti sretna što to sve imam.
Htjela bih pamtiti sretne dane, isplesti čipku u kojoj će se očice spajati s drugim redom samo sretni događajima.
I danas ću napuniti baterije zagrljajem malih ruku rano ujutru, obavjesti u 7 i 10 da je jedan od tih malenih pročitao cijelu lektiru u jednom dahu i da je najstariji danas bolje.
Nastojaću biti sretna i ako zbog toga nastojanja malo plačem i ako želim potpuno zgaziti sebe (jer to mi je najlakše), odlučujem biti jako sretna.
Neka se pamti.
Neka me tako pamte.

Image and video hosting by TinyPic

Post je objavljen 13.02.2008. u 11:11 sati.