Jučer smo u šetnji sreli jednog mladog Haskya...drag i dobar pas...lijepo se igra...mrvu želi dominirati, ali ništa što bi zabrinjavalo...
Pogledam oko sebe...nigdje vlasnika...i igraju se tako Hasky i moja pesonjica kad nakon nekoliko minuta stiže vlasnik...dajte ga slobodno uhvatite ak možete...kaže on. U prvi tren malo to mene zbuni, ali onda se skoncentriram da uhvatim psa kad mi se približi...ali Hasky je toliko oprezan da se ljudima (svom vlasniku i meni) nije približio na manje od metar udaljenosti. Pesonjica i ja smo produžili dalje, a pas je odjurio u nepoznatom smjeru iako su ga čiko i teta vlasnici uporno dozivali.
Nakon nekog vremena, pesonjica i ja se vračamo prema parkiranom nam automobilu i ponovno srećemo zaigranog Haskya...vlasnici već umorni od hvatanja, dozivanja i korištenja svih drugih poznatih im metoda ponovno mole da im uhvatim psa ako mi dođe blizu.
Naravno...zainteresiran situacijom pokušavam Haskya okrenut na sebe i prodat mu neku zanimljivu foru kojom bi ga privukao...glumim bedastu ludu...ništa...čučnem i širim ruke prema njemu...pas mi se krene približavati ali kad dođe na metar okrene se i odjuri...počnem glumiti da skrivam nešto u rukama i trčim od psa...to mu je fora i trči za mnom, ali kad treba prići sasvim blizu meni da vidi što mi je u rukama on stane na metar od mene i onako se znatiželjno nalukne i oprezno se udalji.
Ah taj širokoprostorni slobodni duh...točno pas zna da mu se sprema vezivanje na povodnik i ne želi niti pod koju cijenu prepustiti svoju trenutnu slobodu niti svojim vlasnicima, a niti meni.
Čitavo to vrijeme dozivanja i glumatanja moja mila draga i dobra pesonjica jurila je oko mene i željela da tu igru koju se trudim igrati pokažem i njoj...željela se igrati sa mnom iako je oko nas bilo nekoliko pasa raspoloženih za igru...željela se igrati sa mnom iako joj je bilo pušteno da radi što želi i da slobodno juri i igra se.
Netko će reći...ah to je Labradorica...kad se samo sjetim kako sam danima po nekoliko sati prodavao pesonjici fore da pođe za mnom jer je vrijeme za ići kući...kako sam nakon nekoliko sati dozivanja, nakon što bih konačno pesonjica došla do mene, ponovno puštao pesonjicu u igru i tako dobivao njeno povjerenje...i tako satima i tako danima...
Dragi moj mali pas...kako ona mene lijepo prati...
Post je objavljen 13.02.2008. u 09:46 sati.