Ah,kako opisati tri najdraža djela grada,kada je on moj rodni grad.Volim ga takvog kakav je.On je dio moje duše.Ipak ja ću pokušati a vi odgonetnite.
Stoji tu od davnih vremena,braneći nas i štiteći,odolijevajući i kopljima i topovima,a danas piše povijest moga grada,vašeg grada,naših života.Unutar nje danas odjekuje glazba mladih glazbenika,veseli razgovori gimnazijalaca,a samo par koraka dalje mir i tišina.Skulpture u svoj svojoj ljepoti,slike na zidovima obasjane zadnjim zrakama sunca u sutonu,a mir remeti samo uzdasi očaranih posjetitelja.
Samo sto-dvjesto koraka dalje prateći žubor rijeke stižem do još jednog povijesnog znamena.To je spomenik koji čuva mnoge naše pisane riječi,a iz čije unutrašnjosti svaki dan u isto vrijeme odjekuju riječi dobrote,mira,međusobne ljubavi.Kipovi i ljudi zajedno stoje u tišini punoj nade.Samo poneki din-don s vrha spomenika narušava mir koji vlada unutar tih zidina.
Moji koraci postaju sve brži,približavam se,meni najljepšem dijelu grada.To je moje naselje,gdje sam odrasla i gdje provodim najljepše godine života.Tu svaka klupa postaje dio mene,svaki listić na vjetru šapće moje tajne.Tu je tobogan koji nosi moje ožiljke,pijesak u kojem su srušene moje kule i udarci lopte od koš.Razgranati grmovi koji čuvaju od radoznalih pogleda,moja prijateljica i naš tihi šapat u predvečerje.
Za kraj što reći,osim ponoviti stihove posvećene mom gradu:
„Naš grad,naša dika,naš Brod najljepša slika.“
Post je objavljen 12.02.2008. u 19:29 sati.