India i Samuel izgleda dobar su tim. Na jednoj njihovoj terapiji Nick je dobio čast biti glavna tema i oboje su se složili da mu ne bi škodilo malo više medicinskog znanja o vlastitom stanju. Pošto je India njegova glavna preokupacija bilo bi izvrsno kad bi iskoristila svoj utjecaj da mu na trenutak glavu okrenu od playstationa i usmjere prema 3D slici koja prikazuje njegov mozak. I rupe u njemu. A to nije lak zadatak. Nick mrzi čitati bez obzira o kojem se formatu govori. On je poklonik krilatice da slika govori tisuću riječi. Kad je to rekao Indii mislio je da je strašno pametan što se dosjetio još jedne zgodne isprike za svoju smrtnu nezainteresiranost prema pisanoj riječi. India je s druge strane pomislila na muhomlat. I kako pomoću njega pritišće Nickovu glavu na staklo.
Zato je stala i razmišljala pred ovim problemom. Kako na jednom mjestu obuhvatiti sve što on treba znati, a da ne pretražuje desetke adresa, kako izbjeći stručnu terminologiju koju neće razumijeti, a da sve to opet zvuči dobro i sadrži važne informacije koje će ga prodrmati. Smislila je. I napisala. Cijeli je petak navečer u krevetu pisala taj sastavak. Svjesna svoje volje da pomogne drugome osjećala se neobično. Ono što je trebalo biti samo povremena straža pretvorila se u brigu. Ali ona ne brine o drugima, neka se brinu sami o sebi. A opet, sada za njega dobrovoljno piše, pa nitko je ne tjera. Ali dugo nije pisala. Dobar je to osjećaj, staviti svoje misli na papir. A o ovome, to nije lako. Pisati o psihijatriji s objektivnog gledišta za nju je kao da si je okovao lancima, a zatim rekao da potrči. Ona ima toliko za reći, prikazati, ma vikati i vrištati, ali ne smije, ne može. Ovo nije njezina priča. Sada mora spriječiti nečiju tuđu da preživi, ova mora umrijeti, a druga se roditi. Na nekom drugom mjestu, ne bolničkom krevetu. Zato je sada važno istjerati to do kraja. Onaj tko stane na pola puta i krene natrag je kukavica. India sigurno nije, a za Nicka ćemo vidjeti.
Sve je bilo pogrešno, od samog početka. – u četvrtak Samuel objašnjava svojim kolegama – Krivnja. Počelo je šokom posvjedočenog ubojstva njene bake počinjenog od strane idealiziranih roditelja i krivnjom zbog nepoduzimanja ničega. Nakon saznanja o smrti Tasconnovih u Indiji upravo kada je ona tobože rođena, nije joj trebalo dugo da zbroji dva i dva sa sumnjom o posvojenju. Odbijala je pomoć bake Jamieson misleći da je i ona umješana u to, te se odvojila odnosno sakrila od nje i ostatka svijeta.
U sistemu koji je podbacio. – doda David.
Da. Godinama je govorila istinu, ali nitko nije obraćao dovoljno pažnje da je razlikuje od svega ostalog. Tko je tim ljudima dao diplomu medicine? – Samuel će kritički.
Nitko od prisutnih ne želi komentirati. I sami znaju da nijedan od njih ne bi imao toliko strpljenja da se simultano sa profesionalnim kodom predanosti i nemjerljivom upornosti posveti jednom pacijentu. Koji uzima vremena za deset.
A sada – doktor Boran zaključuje – imamo tri moguća ubojstva i jednu otmicu djeteta.
I podmetanje mrtvorođenčeta. Odvratno. – komentira Vivian – Ali jedno mi nije jasno. Zašto su je nazvali upravo po zemlji u kojoj su počinili takav zločin? Zar nije smisao svega zataškati i pobjeći? Ovako su imali stalni podsjetnik na to svaki puta kada bi je dozvali.
Razmišljao sam o tome. – kaže Samuel – Kršćani. Po pričanjima ljudi koji su ih poznavali i njihovim djelima u Tallahasseeu, i Rebecca i Lenard su bili široke ruke. Kad god se trebalo nekome pomoći, u nešto investirati, sponzorirati, organizirati dobrotvorne priredbe, oni su bili tu. Sudeći po onome što su učinili Tasconnima bilo bi ih najlakše okarakterizirati kao zle ubojice, ali nije tako jednostavno. Htjeli su dijete više od ičega. Za to su ubili. I znali su da je to pogrešno. Mislim da su Indiu ujedno smatrali i nagradom i kaznom.
Misliš namjerno su je tako nazvali da se na neki način iskupe? – upadne doktor Boran zainteresiran ovom tezom – Da svojim životnim usmjerenjima i trudom poslije otkupe zločin u Božjim očima?
Peta Božja zapovijed. Ne ubij. – nastavi Samuel – Za katolike nema raja ako ubiju. No živjeti bez nade je nemoguće. Svojom privrženošću Indii i funkcioniranjem kao savršena sretna obitelj pokušali su stvoriti novu budućnost.
I jesu. – ironično kaže Vivian – Oni su za to izgorjeli, a ona završila na psihijatriji.
Hoće li ovo imati pravnu vrijednost? – upita David.
Naravno. – Samuel će odlučno – Razgovarati ću sa njenim odvjetnikom, pravne osobe moraju biti kontaktirane. Tasconne treba ekshumirati da se dokaže ubojstvo. Činjenica da su pronađeni u svojim krevetima nameće veliku mogućnost da je Rebecca iskoristila svoje medicinsko znanje da ih nečime uspava. Nestanak struje za vikend iskoristili su kao dobar paravan za nesreću.
Da, ljudi bi se probudili, potrčali van… – zamišljeno će doktor Boran.
I treba dokazati njihovo srodstvo s Indiom kao i srodstvo mrtvog djeteta sa Jamiesonovima. – David se nadoveže na Samuela.
Sve to na račun Indiine priče Sam? – Vivian upita skeptično.
To pitanje nije čuo samo jednom. Štoviše, ono je otvaralo zasebne rasprave, neke u njegovom društvu, mnoge izvan. Neporecivo je da mnoge stvari imaju smisla, ali sve to skupa dokazati golema je odgovornost i još veća nevjerojatnost. Jer kad čovjek malo razmisli, nije li pretjerana ta priča o Tasconnima i zamjeni djece, poludjelim roditeljima što bez dvoumljenja ubijaju na, ni više ni manje, nego dva kontinenta i Indiinoj fatalnoj sudbini u sablaznoj priči nevinosti okaljane rukama što su njihale kolijevku? Laže li India još jednom lako, spretno i bez grižnje savjesti uklapajući se u cijelu priču baš kako joj odgovara za put van?
Post je objavljen 12.02.2008. u 17:59 sati.