Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/istartedajoke

Marketing

Grane na vjetru

Svaka sličnost sa stvarnim događajima je slučajna.

Njih je osam. Došli su sa raznih strana svijeta. U jedan grad. U središte zbivanja. Došli su ga pokoriti i vratiti oduzeti mir. Oni su Grane na vjetru, a ovo je njihova priča.
Najmlađa među njima je Luda…ona je svoju moć otkrila negdje u četvrtoj godini, kada je dobila i pamćenje. Do tada je samo spavala i sanjala princa na bijelom konju u velikom šarenom gradu na kraju svijeta, bombe koje su padale njoj su zvučale kao svadbena zvona, dok ju njezin princ spašava od nje same. Ona ima moć tišine, kojim se bori protiv svih zala, ponekad spojena s Veselim N-om kao spužva upija njegovu moć slabosti i uzima njegovu krinku c2h5oh i postaje Luda Luda Luda. Svojom moći ona najbolje skriva probleme i tvori sliku savršenog svijeta. Ona ima blok pun čarobnih stihova koje izbacuje na zle čike, koje tako voli. Ona voli sve koji su joj dovoljno nedohvatljivi ili nestvarni, u stanju je voljeti samo svijet koji je stvorila svojom tišinom ni jednom ne posumnjavši u njegovo postojanje. Ima samo jednu slabost, u stanju je spasiti svakog od članova njezine neobične družine, ali ne i sebe…
Najveća je Bloody Saint, ona je crna, ona je neumoljiva. Ona je najupornija, ponekad mi se čini i najmoćnija. Ona je svoje moći otkrila kasno, spoznala ih je dolaskom u Veliki grad. Oduvijek je znala da je drukčija, ali nikad nije imala dovoljno snage podići glas za sebe i napraviti ono što mora. Krila se iza krinke o poslušnoj kćeri. Davno je to prestala biti. Kada je postala jedna od Njih. Ona ima moć neodlučnosti. U stanju je svaku stvar prožvakati sto puta i na kraju donijeti pogrešnu odluku. Zbog svoje veličine uvijek zastupa prava onih koji su u pravu, ne zanima ju ni njihova veličina, niti jačina. Najupornija i najstrpljivija u stanju da preskoči visoku zgradu, ako tako odluči…e, da.
Dolazimo i do Irvasa/Irvine. Jedini/a koji/a je i rodno i spolno osviješten/a. Zalaže se za prava drukčijih, potlačenih samo u rodno-spolnom smislu, jer svi smo mi ljudi (osim crnaca i Židova). On/a je oduvijek bio/la svjestan/a svojih moći, čim je prohodao/la potrčao/la je prema dugi. On/a ima moć lijenosti i nemarnosti. Najveći/a među najvećima, u stanju da porobi svijet, da ih baci na koljena jednim pogledom, ali njegov/njezin crveni štit koji pokriva njegov/njezin mozak je, nažalost, prikovan za krevet. Kao štakor, živi u mraku i smradu, strahu nad svojim mogućnostima, došao/la iz daleka, da bi pobjegao/la što dalje. Bježi od sjene Petra Pana, u neznanju da ga ona uvijek sustiže.
Ona koja sebe naziva Malom, ona koja je najjača, ona koja kroz osmjeh govori o svojim suzama, a zove se Bela. Ona je otkrila moć tek negdje u pubertetu. Ne želi ju dijeliti ni sa družinom, ona ne vjeruje nikome, ne oslanja se ni na koga, ona je vuk samotnjak. Ona distancirano grli, ona odsutno sluša, ona se boji. Ima moć tajne. Velika i nedokučiva moć je ta koju Bela skriva. Voli ona „na svoj način“ (zamolite Ledenu da vam objasni). Ona glumi nemoć i glumi slabost, ona se štiti bolešću, (ne)ishranom i boksom koji je ukrala od nekih žutih ljudi (u koje ja ne vjerujem). Grane na vjetru su shvatile što sve ona nije, ali kad će ona saznati da oni znaju…
Veseli N je kreten. On, kao što sam već rekla, ima moć slabosti. On nije u stanju živjeti, a ne kontrolirati svoje moći. Traži izgovor da bi uživao u svim napicima i jelima za slabiće. I izgovor uvijek pronalazi, a Grane ne vjetru ga ne razumiju, oni nemaju pojma, trebaju porasti ili bar jesti puno graha, da ispadne da se trude. On je filozof i sa svojim hakijem i c2h5oh-om izmislio je svijet. Takav zaljubljenik u prirodu, u knjige o svijetu u kojemu ne živi. On samo prezire sadašnjost, prošlost i budućnost i sve što ga okružuje. Pesimist po vjerskom opredjeljenju. Mica, po etničkom. A, drug, može biti, ako nije maskiran. Samo što više ne znam što je maska, a što lice.
Miss Piggy je Samson u družini, njezina kosa krije njezinu snagu, njezin osmjeh i, kako Luda kaže optimizam. Ona je došla kasno, princ tame ju je ukrao i pretvorio u zlog robota, kojeg su Grane na vjetru pokorile i vratile joj um…tada je došla i ljubav. Ona je ekstremna, nekad čisto zlo, a sada oličenje dobra. Ona je neko čudno čudo, nepodnošljiva na prvi pogled, neodoljiva na posljednji. Ona ima moć uma. Nitko nikad u društvu ne može spomenuti nešto o čemu ona već sve ne zna. Ali je u stanju udarati u jedan isti zid toliko dugo dok ne pukne zid ili glava. Vjeruje u vjeru, njezina vjera nikad ne umire, iako je nada već odavno otišla. Ona voli kao svinja i svi padaju na koljena pred njom, ako ne padnu, ona ih udari kosom i gotovi su.
Ledena, svuda i sve ispunjava, a nikad je nema. Ona se zalaže za kokošinjce i tu je da drži sve kokoši na broju, da potiče na kokodakanje o kukurikanju i jajima. Da, Ledena, je puna onomatopeja, puna straha od samoće, straha od ljudi, zato se brani upoznavanjem sa svima. Po najnovijim istraživanjima, postoji sto dvadeset i dvoje ljudi na ovom svijetu koje ona nije upoznala, ali to nije zato što ne želi, nego nije stigla. U tome je još veća čast što se baš skrasila s Granama na vjetru. A to je zbog njezine moći, moći laži. Sa svojim dugim nogama ona gazi po nebitnima u ritmu sambe. Na njoj nema ništa istinito, od kose, preko knjiga na polici, nepostojećeg nadimka kojim pokriva svoje laži, do hladnih riječi pogrde koje sipa u gomilu. Samo Grane na vjetru otkrile su njezino srce, istina je da su je secirale, ali to je već druga priča.
Zadnja u ovoj družini je Mrgud. Ona utorke mrzi. Kao i ljude. Ne voli prirodu. Ne voli tehnologiju. Bilo bi lakše kad bih se sjetila što voli, ali to neće biti tako lako. Ima moć riječi. Ne, nije ona dobra u gramatici, samo voli pričati i to najviše o sebi. Jer nitko nije kao ona. Da se ne bi pogrešno razumjeli, najviše od svih ona ne voli sebe. Ali nema moć mržnje, nego samo predug jezik, pa konstantno govori, čak i kad ne misli tako. Iskrena, ali bolesno iskrena, bezobrazno iskrena. I voli ih, a oni to znaju, pa ne zanovijetaju, jer ona jednostavno mora pričati, sarkastično i zločesto…

Bitno je možda i to da znate. Oni imaju jednu zajedničku moć. Mogu ubiti koga i kad žele. Usmrtili su već previše ljudi i to jednim jedinim pogledom. Smrtonosni pogled ono je što ih veže, ali i ono što bi vas trebalo najviše plašiti. Samo jedna pogrešna riječ i gotovo…a riječ vam, naravno, neću reći…pa, gdje bi tu bila zabava…

Napomena: ideja za post nastala je u četvrtak, dakle, prije nego sam se zarazila opakom bolešću zvanom Heroes…


Post je objavljen 12.02.2008. u 16:21 sati.