Marketing
Dive in Your own sea of shame...
Sjećaš se onih predivnih proljetnih dana koje smo provodile zajedno?
Sjećaš se kad bi sjele na travu i gledale zadivljujuće odraze naših lica u hladnim jezerima?
[ znam da se ne sjećaš.]
Željela bi se vratiti u ono davno vrijeme.
Sjećaš se, uvijek si me oblačila poput anđela.
Mislila sam da je to jer sam bila tvoj anđeo.
Da mama, samo tvoj mali anđeo.
[ istina je oduvijek bila okrutna.]
Nekoć smo bile tako sretne.
Nosile smo svoje osmjehe po cijele dane dok ih ne bi iznosile do kraja.
No i već iznošeni izgledali su tako savršeno.
Savršeno umjetni. Savršeno uvježbani.
[ hvala što si me naučila kako izgledati nevino.Hvala što si me naučila lagati..]
Želim da opet odemo na naše ledeno jezero.
Želim da ovaj put sama dođeš skroz do ruba.
Uroni u dubine. Ja ću se pobrinuti da više nikad ne izroniš.
Sjest ću na travu i diviti se svom nevinom odrazu lica.
Smiješiti ću se blago. Kao prava mamina curica.
Pritom ću izgledati savršeno. Zlo prekriveno savršenstvom.
Gledati ću te zarobljenu. Neću ti pružiti ruku. Ne. Ne više..
Zaprljala bi svoju savršenu bijelu haljinicu.
A sjećaš se što si rekla što ćeš mi napraviti ako ju zaprljam?
[ znam da se toga sjećaš..]
U sumrak ću se vratiti kući.
Nitko neće znati gdje si.
Osim mene.
Ali psssst, to će biti naša mala tajna.
Zauvijek skrivena iza nevinog osmijeha tvoje male djevojčice…
" ..Reth, if you go, where should I go, what should I do? "
" Frankly my dear, I don't give a damn. "
Post je objavljen 12.02.2008. u 15:31 sati.