Zazivanje:
Dimitrije, sine Mitre, boga oca Mitre
Klanja ti se sva živež
U lire podno svetišta ti udaram,
Usrdno ti Dimitrije sviram.
***
***
***
"Ištem pisati!" urlao je markiz danima nakon što mu oduzeše pisaći pribor.
Kidao je košulje i kose, razbacivao
sve oko sebe po ćeliji i odgurivao
tamničare koji dođoše da ga tuku, da ga umire.
Sapet i upljuvan, jecao je markiz u rešetke što presijecahu okno plavih oblaka: "Ištem pisati..."
***
Tko to kaže da je poziv krvnika dobar?
Za zlatnik mjesečno oni uvijek - evo - odvlače ga u najgorem trenutku od
njegove poezije, njegova
rezona detr,
da siječe tamo neke glupave glave koje
ni stih nikad nisu pročitale...
***
Kada je uzlijetao u - kako će izaći - svoju posljednju misiju,
franceski avijatički as Pierre Planchard dopustio je
da razgaljuje ga intimno mala misao o
rumenoj mademoiselle kojoj je
na jastuku jutros ostavio ružu i kartu s poljupcem...
Osmijeh ogrnut treperavobijelim letačkim šalom
smrznu mu se na visini od 200 metara kada se
nenadno sjeti da je ostavio i odvrnut pipac plina.
Račun će zacijelo biti golem!
Iz oblaka izvirio je šteketavo barun.
***
Kako krasan proljetnobavarski dan, pomisli Adolf i zazva svog psa:
"Blondi! Dođi, Blondi! ... Bravo, sunce moje!
Hajde - uhvati Gebelsa! Zgrabi zločestog Gebelsa!"
***
"Pucajte u prsa, gamadi!" viče pogubljenik strasno, razdrljenih košulja, napeta grudnog koša.
Iz nekog razloga, streljački ga vod posluša.
***
Otorinolaringolog, doktor Keser, išao je svako jutro na posao u klompama.
"Evo stiže dobri doktor", vikala su po klockanju izdaleka
sva djeca začepljenih ušiju, grla ili nosa.
Doktor u prolazu svakog bi pomilovao po kosi
pa pravac - špelunka.
***
...Do bijesa, matirat će me,
pomisli, igrajući šah sa sobom...
***
Usnuo sam divan san da je moja kombinacija baš osvojila
od lutrije mnogo novca i da ga razbacujem i punim njime džepove.
Probudih se ozaren, skočih do novčarke i - gle! - doista, bila je prazna.
***
Čuvar gledao je taj automobil na pustom parkiralištu
i češkao od nedoumlja glavu pola sata.
Što da čini?
Što li čine?
Odluči naposlijetku prići i
pokuca svojom svjetiljkom o zamagljeno staklo.
Iznutra jeknu tihi vrisak.
Iskobelja se za koji tren
zajapureno blijed čovjek:
"Što trebate?"
Ozbiljno se čuvar nakašlja: "Vaše dokumente, gospodine".
Pod krugom svjetiljke proučavao je sliku, ime i adresu: "Smijem li pitati što radite ovdje?"
Mladić pogleda unutra:
"Stao sam prigristi malo."
Čuvar zastade i zarumenjeno shvati:
"Ispričavam se i bilježim sa štovanjem, gospodine"
"Uzvraćam biljege, amice", reče vampir i zalupi vratima.
***
...Haljine njene klizile su niz
noge polako na kamene ploče sakristije kao
vosak sa svijeća...
***