Gledam prema zaleđenoj rijeci. Kao da sam poslan da utješim samo vrijeme. Prostor se stvara ,obrve se spuštaju. Cesta nestaje. Je li to opet ona šupljina iz koje nastaje šutnja? Stiščem se uz cgaretu i stapam se s kišom misli.
Post je objavljen 11.02.2008. u 22:23 sati.