U prošlom postu o dobrim odlukama spomenuo sam tri razloga zašto ljudi griješe: neznanje, naivnost i nepromišljenost.
Čini se doista da je riječ o vrlo sličnim pojmovima. Na jedan način oni su povezani, ali se ipak razlikuju u svojim bitnim djelovima. U ovom postu tema je neznanje, odnosno neka pitanja vezana za taj pojam.
Neznanje samo po sebi nema neku definiciju. Prije bi ga definirali kao suprotnost znanju, a to nam je već bliži pojam. Što bi bilo znanje? Pa naprimjer ako možete nabrojati sve zemlje zapadne hemisfere. Ili kada zračenje prema prodornim sposobnostima možete podijeliti na alfa, beta i gama zračenje. Niste putovali zapadnom hemisferom ili igrali se s radijacijom da bi rekli tako nešto. To jednostavno znate. Kako? Netko vam je to rekao, negdje ste to čuli, naučili od nekoga. Uglavnom, podatak vam je ostao u glavi, urezan u pamćenju.
Ali, ima nešto bitno što nije spomenuto, a što je ključno za temu znanja. Iskustvo. Kad smo već kod radijacije pokojna Marie Curie nije imala pojma da radijacija ubija, čak je u njeno vrijeme vladalo mišljenje i da pomaže. Radijacija je u to doba bila novost i nitko zapravo nije imao iskustva. Zato Curie nazivamo pionirkom znanosti. Bila je prva. Prva je stekla iskustvo. I platila ga životom da mi ne bismo morali. I da bi danas znali da radijacija može ubiti, ali i kako je koristiti.
Možemo reći da se znanje stječe iskustvom. Svojim, tuđim, kako god. Vidjet ćemo u kasnijim postovima da se iskustvo protkalo kroz definicije ostalih pojmova, jer sve nekako proistječe iz iskustva i na iskustvo se oslanja.
Ljudi čine greške iz neznanja, već je spomenuto. Dakle, donosi se odluka, a da se ne zna o čemu se u biti radi, tj. nema iskustva koje bi dovelo do spoznaje o posljedicama odluka. Gadno, zar ne? I poznato? Eh, da. Često se susrećemo s takvim odlukama drugih ljudi. Pa i nama se to događa.
Evo, ja ću dati osobni primjer. Neki dan sam prvi put stao za volan. Ništa strašno ni fensi, dva đira u starom Opelu na asfaltu heliodroma poviše bolnice. Sjeo sam i ispred mene čuda božja. Nisam znao što se s čime radi, koja pedala je za koju funkciju, kako se auto uopće upali, a kamoli pokrene u nekom željenom smjeru. Prvi put za volanom auta. I, naravno, tabula rasa. Nemam pojma. Bitno je spomenut još jedan osjećaj koji se javi kad ste u takvoj novoj situaciji, bez znanja i iskustva. Strah, naravno.
Na kraju tog iskustvenog inferna znao sam da je kumplug (ili kako već?!) prva pedala s lijeve strane, pa da onda ide kočnica i desno gas, da u slučaju da moram ići u rikverc treba mjenjač "pomaknuti" na točno određen način, inače ću krenuti u prvu, i da kod vožnje treba lagano stiskat gas a otpuštat kumplug. Jesam li ja nakon toga znao voziti? Nisam. Jesam li imao iskustvo? Jesam. Nedovoljno za vožnju gradskim ulicama, ali dovoljno da vam mogu reći gdje što stoji. Znanje se stječe iskustvom. Neznanje se plaća počinjenim greškama i posljedicama koje iz njih proizlaze.
Posljedice će biti posebna tema u nekom drugom postu, jer, ipak, posljedice su ono što nas stvarno pogađa. Loše posljedice su rezultat loših odluka.
Čini mi se da smo tek zagrebali pod površinom pojma znanja, ne znanja, iskustva, neiskustva. Naravno, nastavak slijedi.
Keep on blogin'!!!
Post je objavljen 11.02.2008. u 21:05 sati.