Marketing
*..... SwEeT dReAmS .....*
Olla ljudofi... 
Kao što je moj buraz rekao, treba mi novi post.. Pa ću ga poslušati u potpunosti i pisati o suboti koja je bila nevjerojatna..!!!!!. 
Naime, radi se najviše o turniru u Čazmi.
Bila sam malo skeptična u vezi njega.!.. Bilo me strah jer sam bila uvjerena da neću izdržati svih 5 plesova u komadu... A kad ono na startnoj listi 9 parova što znači da se pleše polufinale i finale, a što opet znači da ako uđem u finale plešem 10 a ne 5 plesova..!!!! uuužas 
Htjela sam puknuti... Plesali smo odmah nakon defilea i sve je to donekle bilo dobro, iako sam već u quickstepu lagano krepavala, ali nastojala sam to ne pokazivati, lagano se smješiti i držati uspravno... Hans i ja smo se složili s tim da sigurno nećemo ući u finale, kad evo ti Hansa svog nekak čudnog, zbunjenog ali sa smješkom na licu i riječima:"Prošli smo dalje." 
O my God.!!!. A meni samo onak kroz glavu:"Super još 5 plesova, I'm dead!" Ali moram priznati da sam se dobro osjećala znajući da sam ipak trudom uspjela proći dalje.....
I nismo se stigli odmoriti već opet mi! I opet sve po starom, trudi se i bori se...!!!. Drž se zubima za Hansa ak treba 
.... I tako sam i to nekako izdržala, opet krepavajući u quickstepu..!!!. koma.... A onda proglašenje..... Izašlo nas 7 na podij, a ja iz nekog vječito nepoznatog razloga s čudnim osjećajem i zbunjena ko ništ.!!!. Stanemo si u jedan red i okrenemo se prema publici, a meni se mozak potpuno odvojio, otišao na kavu, u biti ostavio me na cjedilu...
. Tata mi je rekao da nisam na vrijeme reagirala i dok su se svi poklanjali ja sam pljeskala...... Kaže tata:" Edo kaže da se zahvalite publici zajedno, a ti si plješćeš!" Ali nisam ja bila jedina.....to mi je utjeha..
. I tako se Hans i ja pomirili da ćemo biti zadnji i pripremimo se da će nas pozvati.....kad...Edo kaže 7 mjesto...ali bez naših imena..!!! A mog mozga još nema doma, kao da je otišao još dalje.... Zabuljila se u pod i ništa ne čujem, osim Ede malo.... Sad čekam... 6 mjesto, ali opet nema naših imena.... 5...ništa.... 4.....Hans i ja se opet pripremili....kad ono ništa.......Hans se počeo veseliti jer ćemo dobiti medalju i tako smo ovaj put bili sigurni da smo treći....!! I to je bilo točno.... E sad mi se mozak napokon vratio! Bila sam tako sretna........ Takvu sreću nisam već dugo osjetila..!!!.. 
Bilo mi je tako drago što su moji roditelji napokon bili sretni..... I napkon sam dokazala i njima i sama sebi.......da se....čuda događaju...!!!! E sad ću morati još više trenirati..!!!!.. Nakon proglašenja sam se presvukla i krenuli smo kući jer sam planirala još stići do grada.!!! E i da.... Moram reći da mi je bilo jako, jako drago što je coach Ciglar bio jer sam baš lijepo razgovarala s njim i vjerujem da mi je i on pomogao..... Pa zato thx coach!!!
A sad druga tema..... A to je grad!
Mislim da sam u grad došla oko pola 11, tak negdje, nisam baš sigurna..!!!. Došla sam odmah u Tarksu gdje su bile moja Maja i Dajana...!
!!. Moram priznati da sam bila malo umorna....iako bolje rečeno strgana...i nije mi bilo do plesa..!!. Čak mi se i spavalo.
.. Došli su i Sale i Babić do nas i tak malo bili s nama..... Došao je i Filip koji je tražio društvo i to me iznenadilo i morala sam ga pozdraviti...!!!. I bili su Crv - koji je opet plesao, a cure i ja se valjale od smijeha -, i more nekih dečki - rekla bih rukometaša jer su bili Deni i Paripović -, i Puček i mali Šolaja - ma nije mali, to je tepanje jer je zakon dečec! - i Maciček....i Hrvoje..!!!!!!. A Dajanu sam htjela razbit jer je zvala Hrvoja da se upoznamo i moja nagluhost opet došla do izražaja, i moja smotanost također..
.. Ma dš! Ali dobro, poslije je ipak sve ispalo super..!!! 
ali dobro, neću više o tome......
I tako je ova subota bila prefenomenalna...!!! 
Pozdrav svim ljudima koji čitaju ovaj blog i molim vas da ostavite bilo kakav komentar ako ga čitate, tek toliko da vidim da ste bili....
Uživajte, vidimo se..
ee, i uskoro će Valentinovo, moj imendan i rođkas.....aaa joj.!!!.
Post je objavljen 11.02.2008. u 10:25 sati.