Njoj je bilo 16,a njemu 18 godina,no ipak su se voljeli..nisu se nikada
mrzili..Svijet je za njih bio caroban! Ni jednog trenutka nisu bili
jedno bez drugoga..Posjecivali su razne barove i sva zaljubljena mjesta..
Njihovi dani bili su ispunjeni srecom..Oni su bili sve..brat,sestra,san,kisa a ipak..
ljubavnici su se zvali.. U zadnje vrijeme on je poceo da ju izbjegava..
Govorio je da radi,da je zaposlen,sve manje je dolazio pred skolu..
Ona je vjerovala njemu,ali ipak..sumnjala je slusajuci price njenih prijateljica
da ima drugu..Kroz nekoliko dana posla je u bar da se uvjeri sama..
Kroz zagusljivi dim primjetila je njih dvoje kako e priljubljeni njisu
uz ritam glazbe.. Kad ju je opazio prisao je i rekao:`` draga,nisam ti mogao
reci,ali mi se volimo..i zaruceni smo``. Pogledala ga je suznim ocima
i rekla:``Razumijem te,i sretna sam zbog vase srece.Kad ju ja nisam
imala,imajte ju bar vi``. Izletjela je iz bara i izgubila mu se zauvijek..
Dugo je on kasnije odlazio pred skolu,ali Tanju nije nalazio. Trazio ju je
mjesecima i saznao da je u bolnici..
Kad je dosao izasla je njena majka:``Voljela te i jos te voli,od tuge za
tobom se razboljela.Ima leukemiju``.
On nije mogao da izdrzi..zaplakao je:``Da li ona zna od cega boluje?``
`Ne zna``.
Kad je usao u sobu jedva je prepoznao polumrtvu djevojku..
``Oprastam ti sve moj jedini,idi sad,idi njoj,pokloni sve,a
meni na grob donesi samo 10 crvenih karanfila``.
On ju je uhvatio za ruku i ona je klonula..sjecanja su se izgubila..
Od tada,mnogo je proslo,ali on se nije ozenio. Svaki dan je
donosio 10 crvenih karanfila.
Jednog dana nasli su ga u najljepsem snu
kraj njenog groba i 10 uvelih karanfila..
Bili su opet..
...zajedno...
Post je objavljen 10.02.2008. u 18:41 sati.