Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/teskastranazivotaljubav

Marketing

...ponovo cu ostati ja sama,ponovo cu sanjati o nama..


Image Hosted by ImageShack.us



Da prošla je još jedna subota..i naravno jucer cim sam došla sa onog događaja ošla sam provjerit mail..i onak dok sam ga otvarala imala sam neki predosjecaj..znala sam da nije odgovorio i otvorila sam i stajala je 0 i onak stala sam šokirana..nisam to od njega ocekivala da mi nece odgovorit na mail..da mi je netko drugi to napravio ne bi se cudila ali "romanticni" ono šok.."
Nisam jucer išla van..bila sam jako umorna a i nisam bila neke volje..a nisam ni htjela izac van pa onda tamo oko pola 1 da netko mora ici kuci zato što se meni spava..ne bolje sam ostala doma..ONA je radila jucer tako da sam bila kod nje na poslu do neki pola 11 i onda sam joj rekla draga idem lec..
To kad sam vidjela da mi mail nije stigao ostala sam onak ravnodušna..nisam neku reakciju imala..i jutros idem još jednom pogledat i onda kad sam vidjela da stvarno nije stigao tek onda je krenio moj slom..imala sam njegovu sliku na komu i mobitelu i istog sam trena to promjenila..sve što je imalo imalo veze s njim odma sam maknila od sebe..jel zna da ce mi bit teše ako nešto što me podjesca na njega stalno vidim..javila mi se prijateljica jedna i pitala me za njega..ja sam rekla da mi to ime ne spominje više..da ne želim cuti za njega..jel tako ce mi bit najlakše..i zadnji puta kad sam trebala prebolit nekoga tkog sam voljela napravila sam isto..jendostavno ne želim imati ikakve veze sa stvarima koje me podjecaju na njega..
Želim ici dalje..iako ni sama ne znam kako ali želim..želim zaboraviti da sam opet uzalud voljela,nadala se,tone suza ispustila,sa nisam bila voljena..
Opet po tko zna koji put okrecem novu stranicu i po tko zna koji puta kažem od sad idem mozgom a ne srce..(iako i sama znam da to nije moguce) ali potrudit cu se..da se opet ne ispadnem glupaca kao i ovaj puta i malo prebrzo kažem svoje osjecaje..ovo mi je danas jedan od težiš dana..svaka pjesma koju cujem vrati mi sjecanje na njega..maloprije sam išla poslat prijateljici mail i došla sam i vidjela sve one njegove mailove..i ni sama nisam mogla vjerovat da sam tolika kukavica da i ih nisam imala hrabrosti obrisati..nisam mogla..jel ipak su to neke stvari koje želim cuvati cijeli svoj život..a slike koje imam..s njima ne znam šta cu..imam na kompu folder gdje mi piše "romanticni" i nemam ga hrabrosti otvorit vec par dana..bojim se..
Više se ne prepoznajem..postala sam neto drugi..netko tko se boji,netko to je slab,netko tko sve vidi drugim ocima..nikad nisam mislila da cu to biti ja..takva ne..mislila sam ja sam hrabra i mogu sve..ne bojim se niceg i nikoga..idem podignute glave u novi dan..ali ne cak suprotno spustim glavu da nitko ne vidi koliko patim što sam poslata takva..
Želim postati ona stara izgubljna u ljubavi koja se ne boji,koja uživa u životu.koja se ne boji izazova,ona koja ne odustaje od cilja cim se dogodi mala poteškoca..ali ne ide mi..slaba sam..potreban mi je netko tko ce biti uz mene.iako se ONA trudi biti tu svaku puta kad mi je teško pruživi mi ruku i zagrliti me i utješiti rijecima..ali nije to to..trebam nešto više..od obicnog prijatelja..trebam ljubav..nježnost..ali ocito nikako da je dobijem..
Opet mi je u glavi ne znam..koje si god postavim pitanje odgovor je ne znam..pa tako ne znam kako cu dalje..sama..u ovaj svijet koji žudi za još jednom osobom koja ce izaci spuštene glave i hodati ovim hladnim ulicama bez smiješka ne licu..
Trudit cu se..ne znam dali cu moci ici dalje iz dana u dan sa pomisli da se nikad necemo vidjet da nikad necu moci zagrliti ga..ne znam..bila sam jaka..pokušat cu vidjet jel ima te snage još u meni..
ONA mi je trenutno najveca potpora tu je kad ju god trebam..ne znam šta bi da nije tu..postala je dio mene..ne mogu bez nje..njenih savjeta..onak imam osjecaj kao da mi je sestra kao da mso istakrv..tako me kuži..nešto mi se jako svidjelo kod nje..nikad mi nije rekla nemoj plakat..nije te vrijedan..rekla je placi..isplaci se bit ce ti lakše..a onda iam da se nasmiješ jel cu i ja plakat s tobom..ne znam..ne znam hocu li ikad imat prijatelja kao što je ona..i znam da ce mi danas biti lakše kad odem kod nje i kažem joj nije mi odgovrio i ona me zagli i kaže de mala bit ce bolje..znaš da imaš mene..i tu sam kad ti god trebam..
Divno zar ne imati osobu koja je tako uz tebe..kad misliš da te nitko ne treba..i onda se pojavio ona i tako nešto ti kaže..baš onako oraspoloži me..iako je imala nekih pogrešaka u svom životu kojima mi je skoro zagorcala život..pokazala mi je da su to bile njene greške i da ih više nece ponovit..pokazala mi je što znaci biti prijatelj i u dobru i u zlu..haval joj od srce koje trenutno place za "romanticnim" i naravno hvala joj od mozga koje sad krivi srce za sve ovo što se dogodilo s njim..i tako podjeljena vas napuštam..
pusaaaa od izgubljene u ljubavi




















Post je objavljen 10.02.2008. u 13:54 sati.