Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/knjigazaplazu

Marketing

Neprobojna ženska čahura

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tatjana Jambrišak: «Nikad bivša», zbirka priča, Mentor, Zagreb, 2007.

Zbirka kratkih priča «Nikad bivša» dio je blog-trilogije Tatjane Jambrišak. Naime, ova je autorica, dosad znana, cijenjena i nagrađivana za svoje znanstveno-fantastične priče, okupljene u prije nekoliko godina objavljenoj zbirci «Duh novog svijeta», zapise sa svojih nekoliko blogova raspodijelila u tri knjige. Pod naslovom «Blogom dana» ukoričila je blogerske dnevne zapise, eseje i komentare; poeziju je objavila u knjizi «Slova iz snova», a ova prozna knjiga donosi pregled njenih kratkih priča.

Raznolike su to priče: ima među njima i introspektivnih emotivnih priča, ima i socijalno-stvarnosne proze, ima i nešto malo znanstvene fantastike, ponešto i dobrih humoreski ili dosjetki, u jednom tematskom bloku okupljene su čak i mikro-priče, uglavnom SF ugođaja. No skoro je svima njima zajednički vrlo posebni autorski pečat književnice Tatjane Jambrišak, koji se najbjelodanije razotkriva u istančanoj opažajnoj i doživljajnoj poetici, u specifično ženskom pristupu detalju, atmosferi i emocijama. Nipošto prozu Tatjane Jambrišak ne bi trebalo svrstavati u ladice takozvanog «ženskog pisma», jer u njenim pričama nećemo naći stereotipe tako klasificirane literature (iako kategoriju «ženskog pisma» smatram ishitrenom i neprimjerenom). Likovi priča Tatjane Jambrišak su pretežito ženski. Ali, za razliku od feminističko-aktivističke literature u kojoj se iz statusa i sudbine žene izvlače neugodna iskustva, «za primjer i pouku», autorica zbirke «Nikad bivša» svojim likovima radije daruje sreću i zadovoljstvo nego neugodu. Ponekad čežnju, ponekad žaljenje za propuštenim, ali junakinje ovih priča, ispričanih u prvom ili trećem licu, nisu žrtve, «primjer i pouka» njihovih doživljaja ponajviše ide njima samima u korist. I bezazlenosti svakodnevice i važne životne odluke ovdje su događanja iz kojih u kasnijim sjećanjima, ponovnim proživljavanjima, procjenjivanjima i ocjenjivanjima, prevladava pozitiva, ljepota, ugoda, romantika. Ništa što se u životu ovih junakinja zbiva nije toliko ružno ni tužno a da se neki sloj ljepote ne bi mogao iz životne povijesti izdvojiti, očistiti od svih natruha neugode, i za budućnost sačuvati čist, nevin i lijep.

Iz priča u zbirci «Nikad bivša» proizlazi jedan sasvim drukčiji arhetip žene od onog na koji smo navikli u novijoj domaćoj književnosti. Zapravo, pitanje je, je li to uopće arhetip, ili samo stvar drukčijeg naglašavanja, možda čak i interpretacije okruženja. Žena kao lik u ovoj zbirci otvorena je, znatiželjna, osjećajna, odlučna, poduzetna, ponekad je čak i osvajačica, lovac (zašto u našem jeziku ne postoji primjeran ženskorodni oblik za pojam lovac?), pa i osvetnica. Međutim, ona nije ni policajka ni špijunka, ni liječnica ni znanstvenica, ni pjevačica ili plesačica, ni domaćica nije; vrlo rijetko je majka ili supruga; ali nikad nije partnerica dominantnog muškog lika. Samosvjesna je, čak i o svojim slabostima i manama; sigurna je u stabilnost i neprobojnost svoje čahure, svog sigurnosnog mjehura, i u njega sasvim svjesno (iako razlike ima u motivu – nekad je to radoznalost, nekad potreba, nekad naprosto čežnja) pripušta muškarce, na jedan prolazan ali nezaboravan trenutak, ili na cijeli život pa i dulje od toga.

Kako izvući ugodnu uspomenu iz, recimo, šlatanja u mraku kinodvorane, slučajnog susreta za šankom, ili čak chatanja sa izvanzemaljcem? Što su ljepota, ružnoća, životna snaga, ili životna slabost? Koja je misija žene, kako žena doživljava drugu ženu, kako je birati između čekanja i nestrpljivosti? Priče Tatjane Jambrišak odgovaraju na ova i na mnoga druga «statusna» pitanja o ženi, uvijek iznutra, introspektivno, vrlo često čak i izrazito nježno. K time, njezine su priče ispričane istančanim jezikom, rečenicom u kome svaki slog tvori ugođaj i ritam, a prelaženje iz priče u priču dodatno je začinjeno njihovom žanrovskom izmiješanošću: taman kad se priviknemo na spoznavanje skrivenijih kutaka realne svakodnevice, na sljedećoj stranici uleti nešto fantastično i bajkovito…

(Objavljeno u Glasu Istre, 26. siječnja 2008.)

Post je objavljen 10.02.2008. u 10:39 sati.