U praznoj crkvi skrušeno klečim,
i tiho molim. A sa visina,
s oltara zlatnog Gospa se smiješi
grleći nježno usnulog Sina.
Gleda me Gospa majčinski brižno.
Zna ona boli koje oćutjeh;
pozna sve brige, strahove, tuge,
sve grube riječi koje prešutjeh.
I dok joj šapćem : Pomozi, Gospe
tiho, uz drhtaj, k'o da se bojim,
pita me nijemo, k'o majka majku:
A gdje su sada sinovi tvoji?
U praznoj crkvi skrušeno klečim.
Dok sumrak pada ja milost prosim;
O, nemoj skinut' križ s mojih leđa,
samo mi snage daj da ga nosim!
Post je objavljen 07.02.2008. u 10:39 sati.